…sine Mujo, ne kuje se Zakon po Mjesecu, već po meni i ljiljanu zlatnom.
Piše: Rajko Vasić
Čović ko korona krizni štab. Sljedeća tri mjeseca su ključna za Izborni zakon. Pisao je, siroma, njihovim ekselencijama. Dupečešačima.
Čović je jedan od fine hrišćanske raje u BiH. Nasuprot agresivnim islamističkim unitarnim bakirašima.
Nu.
Sa koljačima nema ulijepo.
Sa Komšićem je završeno. Pitanje je samo ko će da saopšti izborni smrtni slučaj.
Komšić je otomanska alatka u rukama unitarističkog Sarajeva. On je direktno poništenje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma. On je grabov klin u slabašno vrbovo tkivo BiH.
Kad se jednom BiH raspadne, a to će biti relativno brzo, u istorisjkim razmjerima, spomenik Komšiću trebamo dići na svakom zvaničnom prelazu u Republiku Srpsku sa muslimanske strane. On je jedan od najzaslužnijih umobolnika.
Strategija Sarajeva je sada drukčija. Nakon što su Njemačka i Hrvatska stale iza Hrvatskog narodnog sabora, za Komšićem će zvoniti zvona sa džamije u Sarajevu. Pošto sa katedrale neće.
Bakiraši sada idu na mogućnost da Šmit, u svojstvu onog ko je došao iz Njemačke, na neki način nametne izborne formule za člana Predsjedništva u Federaciji.
A da to bude istovremeno i sa mogućnošću kandidovanja ostalih. Ostali su Sejdić i Finci.
Tako će Bakir biti čist, nisu se oni odrekli unitarne BiH i priznali Hrvate, nisu gajtanisali Komšića. To je mrski visoki predstavnik.
A ako se omogući ostalima da se kandiduju, to je isto kao da se omogućilo i Komšiću.
I još pogubnije.
Muslimanski glasovi ga mogu izabrati, ali on ne može ni lažno da predstavlja Hrvate u Predsjedništvu. Muslimani Sarajeva će insistirati da je to po Izbornom zakonu.
I to je nova provalija.
Hrvati mogu bojkotovati izbore, što nije dobro. Potrebno je da se hrvatski glasovi evidentiraju.
HNS bi morao pripremiti svoja interna pravila i evidencije koje bi nakon izbora jasno pokazale da je u hrvatskim općinama, ili većinski hrvatskim, Hrvat pobijedio. To je i sada vidljivo, ali nije ubjedljivo kada se pješke prikupljaju postizborni podaci.
Potom treba da donese odluku kojom se ne priznaju izbori za člana Predsjedništva. To je trebalo uraditi i kod trojnog slučaja „Komšić“.
Čekajući na ekselencije i efendije, Hrvati neće postići ništa.
Republika Srpska treba ažurirati svoje propise i institucije za izbore.
Moguća je situacija o kojoj govori Petrič.
U Srpskoj treba sve izabrati. I člana Predsjedništva. Čak i ako se zna da neće biti konstituisanja.
Do kraja se treba držati Dejtonskog sporazuma.
A ozvaničenje izbora u Republici Srpskoj i njihovo provođenje vlastitim odlukama i institucijama, najvažniji je korak samostalnosti.
Tek poslije slijedi PDV račun Srpske…
Izbori nisu dejtonska nadležnost BiH.
