Piše: Rajko Vasić
Pošto su ona dvojica iz Predsjedništva BiH odaslali Prijedlog zakona o državnoj imovini, u Sarajevu su počeli da traže opravdanje za taj neustavni potez iz oblasti nenadležnosti Predsjedništva. Pa su počeli da čitaju Ustav BiH, koji je sastavni dio Dejtonskog sporazuma.
Dosad se nikada u Sarajevu nije spominjao Ustav ni Dejton. Osim što je Ustavni sud BiH sve što dolazi iz Republike Srpske proglašavao neustavnim. Možda je i ovaj petak, proglašen neustavnim. Nisam pratio.
Tako su sarajčadoraši došli i do citata iz Ustava, gdje se kaže da može i o drugim pitanjima ako se entiteti slože, dogovore.
Mi, u Republici Srpskoj, od početka znamo za Sporazum strana. To su entiteti. Dakle BiH je sastavljena od strana. Ali nikada do toga nije moglo da se dođe jer unitarističko Sarajevo ne priznaje da je dio Federacije BiH, te strane, već se predstavlja kao BiH. Ono što je „postalo“ zajedničko, nametano je, ili silom ili ucjenom.
Sarajevski pronalazak dogovora entiteta, sada, ne znači ništa. BiH je toliko raslojena i razmaknuta da taj lijek ne može pomoći.
Republika Srpska je digla ruke od BiH. Na putu samostalnosti tražićemo povratak na Dejtonski sporazum, i Ustav. I to je najviše što možemo da učinimo za ovu usranu geografiju koja je, u stvari, otpadak od raspada SFRJ.
Sarajčadoraši, pak, da bi došli do dogovora strana, moraju najprije da uvaže Hrvate u Federaciji, da ih uvaže kao polovinu Federacije. Ne postoji način na koji bi se to moglo dogoditi.
Nakon toga, sa zajedničkim dogovorom sa Hrvatima, mogli bi da sjednu da se dogovaraju sa Republikom Srpskom. O nekom konkretnom pitanju. A sa genocidašima, agresorima i ratnim zločincima, ne dogovara se.
Tako se krug zatvorio.
Tako je Sarajevo ispod svojih nogu izbacilo i posljednju mogućnost opstanka BiH.
