Piše: Rajko Vasić
Pomaže i zapadna instalatura u Sarajevu, kojoj odgovara radikalizacija muslimana i bošnjakizacija srpskih prostora. Sada Bošnjaci postaju nacionalni i politički faktor, tamo gdje ljudi nisu nikad bili u Bosni i nisu ni čuli za Bosnu.
Slučaj u Bosanskoj Krupi nikome nije opomena. Kao što nije bio ni Zvornik. Od Zvornika do Krupe, islamski radikalizam je stigao i do četrnaestogodišnjaka. Uglavnom, svi ćute o tome. I problemu, i godištu.
Taj terorist iz Bosanske Krupe nije nikakav suludi fanatik, nije posljedica torture u djetinjstvu, nije naučen u medijima ili sadržajem na internetu. On je posljedica okruženja. On je vrh ledenog brijega. Oko njega i iza njega su na stotine jednako radikalizovanih muslimana. Naročito u takvim sirotinjskim sredinama.
On je produkt vjerskih instalacija. Jer, radikalizovana vjera stvara radikalizovane jedinke. A povezivanje jedinki je lakše nego kod neke Lego igračke.
Alahu ekber napad na „srpsku“ stanicu policije, otkriva ciljeve radikalizacije muslimana u BiH. Kao što su ciljevi otkriveni, onomad u Bugojnu.
Za to vrijeme, javnost se zasipa slučajem Kovačević, jednim pervertitom, konvertitom, uzurpatorom.
Kao i Bećirović – Lagumdžijinom uzbunom o Srbiji koja je sa Srpskom „potpisala projekt Velike Srbije“. I mašu time, ko onaj Američanin flašicom Sadamovog oružja za masovno uništenje.
Srpski predstavnici u Savjetu ministara, Parlamentarnoj skupštini i Predsjedništvu, trebaju iznijeti zahtjeve da se formiraju tijela koja će istražiti cijeli milje radikalnog islama u BiH, uključujući i razne obavještajne i tajne insitucije. SIPA, OBA… AID obavezno.
Ne treba dozvoliti da to bude tajna. To nisu činjenice koje se deklasifikuju kroz pedeset godina. Ti zahtjevi neće donijeti bogznaša, ali je uvijek dobro zabijati dračov klin u vrbovinu. I gledati kao pišti drvo pred trulenje.
A Republika Srpska treba policijskom i drugom pažnjom opskrbiti svoja pogranična područja.
