U razgovoru za Portal RTS-a, Nele Karajlić objašnjava kako je njegov fiktivni junak iz 1988. godine prof. dr Nermin Padež, sa Instituta za jezik, književnost, malu privredu i telekomunikacije došao do „epohalnog otkrića“ o šest jezika i kako je on, Karajlić, nedavno bio u situaciji da prevodi dokumenta sa srpskog na hrvatski. Karajlić, član Žirija za izbor „Srpske reči godine“, ne sme da otkriva za koju riječ će glasati, jer je glasanje u toku, ali zato bi volio da 2025. godinu, obilježi riječ „mir“.
Među članovima žirija za „Srpsku reč godine“ je i dr Nele Karajlić, rok muzičar i pisac koji je skoro prije 36 godina izmislio junaka prof. dr Nermina Padeža i u jednom skeču „sažeo sav besmisao nastanka sadašnjih jezika i iskazao ono što svaki ozbiljan lingvista, ali i svaki govornik jezika zna“, rekao je u nedavnom intervjuu za Portal RTS-a slavista Danko Šipka.
– U ono doba kada smo mi pravili taj skeč „Otvoreno o jeziku“, to je naravno bilo pretjerivanje da će jedan isti jezik imati šest varijanti: srpski, hrvatski, bosanski, hercegovački, crnski i gorski. To je bilo na neki način neko naše, pod znacima navoda, predskazanje koje nije došlo slučajno – kaže Nele Karajlić u razgovoru za Portal RTS-a.
„Predskazanje“ Nadrealista iz 1988. godine nije bilo slučajno, zato što je, prema riječima jednog od autora, u svojoj osnovi imalo ideju da je jezik jedan od najvažnijih indentifikacionih faktora za neki narod.
– U jeziku neka nacija obično traži svoj identitet, iako to nije pravilo. Nismo mi bili nešto politički pismeni da bismo znali šta će se u stvari sa onim jezikom koji se u tom trenutku zvao srpsko-hrvatski dogoditi, ali smo imali neko osjećanje da bi način na koji je došlo do podjele u tom jugoslovenskom društvu tada mogao da ide do kraja, pa da se pocijepa i na različite jezike – navodi Nele Karajlić.
O jeziku i identitetu, Karajlić još kaže da su „Srbi pristali da im se jezik zove dobrih 30, 40 godina srpsko-hrvatski, zvanično, zato što nemaju nikakav problem oko toga što jezik nema ‘puno ime i prezime vlastitog naroda’, jer imaju i Andrića i Njegoša i Teslu i ovoga i onoga“.
– Kad to imate, onda je mnogo lakše da ste svjesni vlastitog kulturološkog bića i vlastitog identiteta. Problem je sa mlađim narodima koji moraju da nađu neku poštapalicu, neki štap na koji će se osloniti. Taj oslonac je uvijek najlakše naći promjenom imena jezika, jer treba vremena da se pojavi Tesla i da se pojavi Andrić – navodi Nele Karajlić.
Cijeli razgovor Dragane Ignjić sa Neletom Karajlićem pogledajte ovdje:
