Piše: Rajko Vasić
Sarajska vrtača evropski je šampion prevrtljivosti.
To što se Alija Bosnalija, popišmanio po povratku iz Lisabona, samo je bio znak da Lisabonski sindrom živi još ov prvih prelazaka na islam.
Taj sindrom se nikada neće iskorijeniti. To je temelj egzistencijalizma Sarajmuslimana.
Posljednji događaj u kome je „Trojka“ odlučila da dalje ne bude u mozaiku zajedničkih institucija, sa SNSD i HDZ, pod izgovorom da SNSD koči EU integracije (radi se o neka dva nebitna zakona, bitna samo zbog prenosa nadležnosti), ponovo potvrđuje taj sindrom.
Iza svega je Marfijevo lutakrsko pozorište.
Analfabeti amateri, neki Forto, Konaković, Termin Nikšić, djeluju onako kako najusraniji američki službenik na svijetu, posljednji na rang-listi važnosti i sposobnosti, naloži iz svojih individualno bolesnih borbi.
„Trojka“, i svi, znali su sa kim imaju posla. SNSD nije juče promovisao svoju politiku zaštite Republike Srpske od devastacije Ustava i Dejtona i prenosa nadležnosti. Oni su pristali da budu američke sankcije Dodiku i Republici Srpskoj.
Takvim sokačkim ponašanjem, oni uništavaju političku scenu Sarajmuslimana i muslimana uopšte. Na taj način se ne može postići nikakav muslimanski interes u BiH.
Uništavaju i poliitčku scenu BiH. Kako naći iole ozbiljnog partnera u Saraj-Čadoru, za bilo šta?
Lažne EU integracije, ali i stvarne, neće donijeti nikome nikakvo dobro.
Politika po kojoj je BiH Bosna, a Bosna je naša, dakle, politika teritorijalističkog nacizma, koja treba da eliminiše Srbe, Republiku Srpsku i Hrvate sa područja BiH, nije bila realna ni u početku raspada SFRJ. Iako je bila cilj. Kao čišćenje Hrvatske od Srba. Danas pogotovu nije realna.
Sarajmuslimani, danas, startuju u tu politiku, stalno iznova i iznova, sa 23 odsto svoje teritorije. I to im je dragi Alah sačuvao.
Po svemu, nema, više, nade da se u toj saraj-kotlundžiriji može naći realan politički faktor, sa jasnom politikom i stvarnim interesima.
