Piše: Rajko Vasić
Stigla je vijest o lošem zdravstvenom stanju Radovana Karadžića. Koji je u ingleskim kazamatima.
Prije toga su stizale vijesti o teškom stanju generala Mladića.
Prije toga Milošević je ubijen u haškim kazamatima.
Ogroman broj Srba je, nakon raspada SFRJ, uhapšen i umoren u haškim kaznionicama.
Zapad je pokrenuo raspad SFRJ da bi uništio Srbe, istrijebio ih i uklonio ih sa srpskih teritorija. Iz srpskih zemalja.
Srbi su okrivljeni za raspad SFRJ, iako i danas žale za tom tvorevinom.
Srbe se, u vojnom i političkom sloju tretira kao naciste na suđenju u Nirnbergu. I gore.
A Srbe, u narodnom sloju, tretira se gore nego što su nacisti tretirali Jevreje. Kao živa bića trećeg reda, koja nemaju pravo na svoje ognjište, na svoju zemlju, na svoju državu. Čiji glas se ne uvažava.
I nijedan glas za Karadžića, neće se čuti. Kao ni za Mladića. Kao što se nije čuo za Miloševića. I za desetine drugih Srba.
Srbi, dvije srpske države ne mogu mnogo da učine. Nismo ni u raspadu i opštim ratovima protiv nas, ništa mogli, osim da se borimo u rovovima i ginemo, zajedno sa nedužnim življem. Čuvajući jedni druge.
Niko od Srba koje je Zapad osudio i ubio nije kriv Zapadu niti drugim narodima i narodnostima.
Srbi su svuda napadnuti i protjerani. A, onda su, po prethodno smišljenom planu, okrivljeni i optuženi.
Ako je neko nešto kriv, kriv je Srbima. I Srbi bi trebalo da mu sude.
Nu.
Mogu.
Srbi mogu da ne idu prema Zapadu.
Žalosna je činjenica da su Srbi, u Srbiji predali, isporučili, mnoge srpske heroje koji su štitili Srbe u raspadu SFRJ. Dva predsjednika država i jednog komandanata vojske, pored ostalih.
Sa takvim Srbima ne možemo da opstanemo. Takvi Srbi, danas, izvikuju da EU nema alternativu. EU je klasična neonacistička integracija. Stvorena i ojačana iz tih, neonacističkih, namjera.
Nesreća je velika da su Srbi, za samo 85 godina, zaboravili strane svijeta, zaboravili gdje se trebaju okrenuti i gdje krenuti. To je sumoran znak. To je crni znak.
