Veliki ruski pisac i svjetski književni klasik Nikolaj Vasiljevič Gogolj, rodonačelnik ruske realističke proze i satire, umro je 4. marta 1852. godine.
Romantično-folklornim pripovijetkama osvojio je čitaoce i književnu kritiku, a poslije toga, kako ocjenjuju književni kritičari, pisao je oporije, ali i životnije.
Romanom „Taras Buljba“, ponesen etičkim vrlinama i borbom kozačkih predaka protiv poljskih i turskih osvajača, Gogolj je iskazao divljenje njihovoj hrabrosti, odanost Rusiji i pravoslavlju, te žeđ za slobodom.
U zbirkama pripovjedaka „Večeri na salašu kraj Dikanjke“, „Mirgorod“, „Petrogradske priče“, „Arabeske“, romanu „Mrtve duše“, te komedijama „Revizor“ i „Ženidba“, Gogolj je oživio ogromnu pozornicu spahijske Rusije sa karijeristima, sitnim kradljivcima tuđeg vremena, silnicima i pijancima.
Prestravljen užasima kojima je vjerno slikao tadašnje društvo, on je napisao knjigu „Izabrana mjesta iz prepiske sa prijateljima“ bez uspjeha pokušavajući da na mračnu sliku baci svijetle tonove i stvori pozitivne junake.
Gogolj je pred smrt uništio rukopis drugog toma „Mrtvih duša“.
Književni kritičari smatraju Gogolja osnivačem satiričnog, odnosno kritičkog pravca ruskog realizma.
