Vasić: Nudiguzi, izdajnici Srpske, na medijskoj pijaci Saraj-Čadora

1
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Piše: Rajko Vasić

Konstantna pojava Šiptara Srpske, koji mrze Srpsku, kao i Šiptari Srbiju, u medijima Saraj-Čadora, može da se objašnjava medijskim mrakom u koji ih je zatrpala vlast, ili plaćeništvom koje provodi USAID Soroš, ili borbom za glasove, ne u Sarajevu već u Republici Srpskoj.

Nu.

Nijedno od tih objašnjenja nije utemeljeno, bez obzira što sitne pojave mogu da dokazuju jedno ili drugo.

Medijski mrak ne postoji. Postoje mediji koji će uvijek objaviti sve što je opoziciono, što je protiv predsjednika Republike Srpske, što je protiv institucija Srpske, što je protiv Republike Srpske…

A ako neće, svaka opoziciona stranka može sebi da napravi portal, podkast, Bogaoca… i svi će čitati, ako je dobar.

Činjenica je da su neki vrbovani i plaćeni. Na razne načine, ne samo dolarom u džep. Neki su zavrbovani od ranije. I imaju životne koristi od toga. Ali, najveći dio nije.

Činjenica da opoziciji, strankama, trebaju glasovi. A nikako ih nema, već mandatima.

Ne može se sve objasniti krađom. Ako su mi prošli put pokrali 30.000 glasova, što je dovoljno da pobijede, ja bih sada trebao dobiti ono što sam dobio i još tih trideset hiljada. Dobro, može pola, može četvrtinu… Ali nema.

Ako nemaš veliku stranku i organizaciju, nema glasova. Ima jedanput, kad svi namiču za tebe. U Sarajevu, kod muslimana, nema glasova. Dakle, nije ni zbog glasova.

Suština je, nažalost, mnogo prizemnija.

Taj jadni opozicioni bulumentarijum, oda bez gaća. Oni znaju nekoliko činjenica i nalaze se decenijama u tom toru:

  • Sarajski mediji se od strane zapadaša čitaju, a srpski se ne čitaju, jer su Srbi, i Srpska, smrdljivi i gadljivi. Drugorazredni su.
  • Nemaju, ti opozicionari, nikakav politički program koji bi plasirali u Republici Srpskoj. Oni se nikad nisu izjasnili za bilo šta kompaktno, što bi moglo nalikovati političkom rješenju nečega. Znaju, dakle, da je besmisleno onima koji su glasali za nekoga, govoriti da su pogriješili.
  • Procijenili su da je Dodik glavna meta. Zapad tako radi. Odredi ti neprijatelja svega postojećeg i ti obavljaš posao za njih. Zato stalno arlauču na Dodika. A nijedan problem Republike Srpske i BiH, nije kod Dodika. Postoje izbori. Kako je SNSD pobijeđen u Banjaluci, može i u cijeloj Republici Srpskoj. Samo, ne može na banjalučki način.
  • Zato oni saraj-medije shvataju kao pijacu sitnom stokom. Oni se nude Zapadu, ne kao programski, reformski političari i lideri, već kao dupedajci koji će sarađivati i ispunjavati zadatke. Stoje na ćošku. Sa malom praznom torbicom. Nadaju se da Zapadaši znaju da čitaju. Ako se ne nikad ne izjašnjavaju ni o čemu, npr. za NATO ili protiv NATO, to znači da može NATO.

Zdrava politička scena u Srpskoj, i ona koja čini vlast i koja je protiv vlasti, mora naći način da se odstrani ovo kancerogeno nekrozno tkivo Republike Srpske.