Piše: Rajko Vasić
Sarajunitarizam je poseban endemski fenomen. Unitarizma sarajmuslimana. Unitarizam sarajevskog političkog kruga.
Drugi muslimani u „BiH“, Bošnjaci, Bosanci, samo su posmatrači i pokrajni igrači, sirotinja raja iz provincije. Bihać, Tuzla, Mostar…
Sarajunitarizam je nerođeno čedo. Ono ne postoji. Ali postoji njegov otac i majka, postoji babica.
Čedo unitarizma, stvoreno je odmah poslije potpisa u Parizu. Nekoliko je puta zamiralo i umiralo. Recimo, kad Republika Srpska nije dala Policiju.
Posljedica egzsitencije sarajunitarizma jeste neprestano snižavanje političkih parametara kod muslimanskih lidera. Pa se sve češće uključuje reis, na primjer, sve do Konakovića. Za koga je prva priluda, Komšić, teški Ajnšatjn, Hegel i Kant.
Te garniture ne znaju ništa o državi, ne znaju ništa ni o „BiH“. To su budibogsnamice i sa njima je nemoguće činiti bilo kakav ozbiljan politički posao.
Druga posljedica je neprestano uspinjanje na ljestvama političkih iluzija. Stvaranje vještačkog političkog stanja koje egzistira u glavama malog broja ljudi, u političkom sloju.
Kod ostalih izaziva nezadovoljstvo, frustracije i radikalizam, jer ne razumiju kako to da uopšte postoje Srbi i Hrvati ako je tako kako im Konakovići predočavaju.
Snižavanje kriterijuma i uspinjanje iluzija, ne mogu neprekidno da traju.
Ta nerealnost proteže se i do svijetle EU i Evrope. Izvjesna Helićka piše, za neprijateljski Politiko, kako treba spašavati „BiH“ jer je to kao i EU. Pa jest, jedna država, Republika Srpska, u „BiH“ je tretirana kao i Rumunija ili Mađarska u EU.
U ovoj krizi „BiH“ koju je indukovao njemački otpad pod imenom Šmit, sarajunitaristi su konačno umrli. Pocrkali.
Saopšteno im je da se to mora rješavati unutrašnjim snagama i da su akteri u „BiH“ odgovorni i treba da preuzmu odgovornost. A sami su shvatili, skoro svi, da kao „država“, „centralna vlast“, nemaju ništa u rukama.
Saraj-Čador, kousran bez papira.
Nakon svih iluzija i borbi protiv Republike Srpske i mrskih Srba, borbi u kojima nijedan sarajunitarist nije ni ranjen, a kamoli herojski poginuo, jer su sve obavljali stranci-usranci, to djeluje ponižavajuće.
Lijepo je bilo misliti da imaš državu, dok su Srbi mislili da nemaju državu.
