Piše: Rajko Vasić
Dnevna politika nije sposobna da gleda strateški i dugoročno. To je takva mljevaža da se oko ne može otvoriti. Moraš samo kratkoročno taktički.
Nu.
Bez toga se lako dođe do zida ili do provalije.
Sada je u „BiH“ u modi da se za sve optužuje Dodik. Bjegunac od pravosuđa koje nije nadležno da sudi ni za postojeće djelo, a kamoli za nepostojeće.
To je plitkoća Zapada i Saraj-Čadora. Infnantilna strategija. Samo da oborimo ovog i kreće med i mlijeko.
U modi je i Republika Srpska. Secesija. Rušenje ustavnog poretka.
Republika Srpska je donijela četiri sanitetska zakona, protiv neustavnih nametnika, i krenula u novi ustav.
To ustajalom Saraj-Čadoru i analfabetskom Sarajevskom političkom krugu izgleda kao rušenje Bjelašnice, Igmana i Trebevića na Saraj direktno.
Ali, to nije najveći izvor krize.
Položaj Hrvata u Federaciji je sudbonosan za BiH. Ako nije moguće uspostaviti muslimansko-hrvatsku federaciju, prema Dejtonu i dejtonskom Ustavu „BiH“, i dokumentima koji su prethodili Dejtonu, onda nije moguće ni uspostaviti ni održati samu „BiH“.
Republika Srpska i Federacija su ustavne, dejtonske, strane u „BiH“. Ako nema Federacije, nema strana.
Uspostavljanje hrvatskog izbornog zakona, zakona koji jamči izbor hrvatskog člana Predsjedništva, a ne magarca koji kaže općina, put je ka uspostavi Federacije, ravnopravne konstrukcije Hrvata i muslimana.
Može da bude i put ka trećem entitetu, odnosno odvajanju Herceg-Bosne.
Donošenje HIZ, hrvatskog izbornog zakona, slabi Saraj-Čador, muslimansku unitarističku kotlinsku kamarilu. To Republici Srpskoj obezbjeđuje bolji i stabilniji položaj u „BiH“, na osnovu dejtonskog Ustava.
Nedonošenje HIZ, jača, iako prividno i nedugoročno, poziciju unitarista i slabi poziciju Republike Srpske. Ako nema HIZ, Republika Srpska ne treba da se uzda u bilo kakve razgovore.
Sa Lisaboncima, bez hrvatske trećine, besmisleno je razgovarati.
Treba dalje da nastavi svoj ustavni korak za korakom.
