Piše: Milan Tegeltija, pravnik i savjetnik predsjednika Republike Srpske
Političko Sarajevo živi u nekom paralelnom, samo svom univerzumu, BiH kao monolitne, unitarne države u kojoj se Republikom Srpskom može gospodariti i upravljati iz Sarajeva i prosto ne može i ne želi da vidi stvarnost univerzuma u kojem živimo.
A u toj stvarnosti, jasno je sad valjda vidljivo svakom u zadnja dva mjeseca, svidjelo se to nekom ili ne, Republika Srpska jedina je stvarno suverena u Republici Srpskoj, jedina koja ima monopol sile u Srpskoj i jedina koja može fizički da obezbjedi provodjenje svojih odluka u Republici Srpskoj.
Kome to nije danas jasno kako, nek pročita Aneks 2 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji ima jednaku pravnu važnost kao Ustav BiH (Aneks 4 Dejtonskog sporazuma). Deset nadležnosti po Aneksu 4 (Ustav BiH) pripadaju BiH.
Sve ostale nadležnosti organa BiH u Republici Srpskoj, mimo tih 10 eksplicite predvidjenih Ustavom BiH (Aneks 4 Dejtonskog sporazuma) postoje ako je i dok je Srpska sa njima saglasna i dok ih pravno i faktički odobrava na svojoj teritoriji. Onda kad ih ne odobrava, prosto su u praksi na teritoriji Republike Srpske neprovodive i predstavljaju mrtvo slovo na papiru.
Što prije se u Sarajevu suoče sa tom pravnom i faktičkom stvarnosti i pristupe razgovorima i kompromisima sa Republikom Srpskom i njenim institucijama i predstavnicima prije će izvući BIH iz statusa „failed state“ (propale države), u kojem je BiH sad i koji, ako potraje dovoljno dugo, vodi samo u pravcu gubljenja smisla postojanja BiH kao države.
Nemojte od drveća da ne vidite šumu i da institirajući na vlastitoj imaginaciji zasnovanoj na utopiji o BiH u tom paralelnom univerzumu, izgubite i onu i onakvu BiH kakva je moguća i predviđena Dejtonskim sporazumom u univerzumu u kojem živimo, jer ovakva kakva je sad, sa izostankom dogovora među narodima i entitetima na kraju nikom neće biti potrebna pa ni Bošnjacima, jer takva kakva je sad je samo teret i izvor frustracija svima, takva je samo kočnica napretka svakog čovjeka u BiH, a teret i Evropi i svijetu, i malo će proći proje nego što to postane dominantni narativ u Evropi i svijetu u svjetlu novih geopolitičkih odnosa i okolnosti.
