BiH i u ovom momentu, kao i godinama unazad, izgleda prilično nesređeno zbog poremećenih unutrašnjih odnosa i neprimjerenog miješanja stranaca u domaće procese. U BiH imamo različita mišljenja o prošlosti, različita viđenja kako savladati prepreke u sadašnjosti, a stičem utisak da su nam i vizije budućnosti suprotne jedna drugoj. Da bismo pomirili suprotnosti, a to je zahtjevan posao, potrebna je politička volja svih domaćih aktera koja izostaje i zato je sve gora i gora situacija. To se vidi na unutrašnjem planu, a preslikava se i na diplomatsko polje.
Poručila je to u intervjuu za Glas Srpske srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović koja, ipak, smatra da i ovdje može biti bolje, ali da to podrazumijeva postavljanje stvari na potpuno drugačiji način.
– Moramo svi da razumijemo da nema isključivosti u smislu da jedan treba da isključi drugoga. Najveća smetnja je potreba da ono što treba da bude zajedničko bude stavljeno u funkciju jednog i čim imate potrebu da taj jedan zloupotrijebi to, imate političke borbe i neslaganja koja se manifestuju različitim odlukama. I strani faktor, umjesto da pruži pomoć za određena pitanja, produbljuje unutrašnje jazove. Postoji receptura za bolje, ali u njoj moraju učestvovati svi, da niko nikoga ne maltretira i ne omalovažava, ukida mu identitet, traži da prihvata nešto što je neustavno, a prodaje to kao veliku ustavnu priču. Mislim da su to zablude i mislim da smo već ušli u neki finiš u kojem treba razriješiti neke stvari i postaviti ih na ozbiljne osnove. Ako hoćemo da bude vladavina prava, zna se kako se u tim okvirima treba ponašati. Ako hoćemo da budemo ustavna zemlja, moramo se pridržavati ustavnih rješenja, a ako ih treba mijenjati, zna se i kako to ide. Ne divljim, nasilnim nastojanjem nekog stranca ili domaćih aktera. Sve je propisano, samo se toga treba pridržavati – poručila je Cvijanovićeva.
Ko se danas najmanje drži Ustava u BiH?
Stranci. Ustav propisuje ko su zakonodavci. Imali smo more intervencija od strane jednog pojedinca koji je ta lažna, izmišljena prava koristio, a da nije dobio nikakav mandat od strane međunarodnog ugovora na osnovu kojeg je uspostavljen. Tu su i bošnjački politički elementi. Ako ne poštujete propisano kršite Ustav i to dovodi do nereda. Mnogo je zavrzlama, a da bi se iz njih izašlo, prvo treba da se bavimo stvarima za koje smo, po ovlašćenjima, zaduženi, da strani faktor svede intervencionizam tako da bude od pomoći, a ne neko ko će da se svrstava na jednu stranu ili ko će, mimo onog što je propisao međunarodni akt, tjerati državu da postane unitarna ili drugačija od onoga na šta je data saglasnost.
Činjenica je da, ako se posmatraju izjave, svako Ustav tumači na svoj način. I bošnjački političari tvrde da su oni ti koji brane BiH od antiustavnog djelovanja Republike Srpske.
Lako je nekoga optužiti, ali ne možete tvrditi da je nešto nadležnost BiH, a nije tako propisano. U početku je postojala nada da se može ići naprijed, jer je postojao okvir i dejtonska osnova. Bila je dobra i originalna, ali su uslijedile razne intervencije koje su zemlju odmicale od dobrih rješenja i dovele do toga da je sada sve kontaminirano. Ne bi BiH, ni da se išlo originalnim putem, bila danas bajka, ali bi bila pristojna zemlja sa unutrašnjom saglasnošću o bitnim stvarima. Ovako smo došli do toga da je bošnjačkim kolegama uvijek kriva Republika Srpska. Neutemeljeno, jer ako se vratite malo unazad i vidite kako su krenuli problemi, vidjećete da je to od neovlašćenih intervencija visokih predstavnika. Čak su i neki od njih, iz tog prvog vremena, rekli da je to sve pogrešno i da nije zasnovano na Dejtonu, a onda se došlo u drugu fazu. Da bi se sakrili, pribjegli su drugim metodama. Jedna od njih je Ustavni sud BiH u kojem sjede tri stranca i oni će raditi posao koji je nekada radio OHR. Mi u Srpskoj ne kršimo Ustav. Želimo kredibilan Ustavni sud, a i jedan od zahtjeva EU je reforma suda, odnosno zamjena stranih sudija domaćim. Kada vidim otpor kod Bošnjaka, uvijek se sjetim izjave Bakira Izetbegovića da se oni kao Bošnjaci nikada ne smiju odreći svojih ciljeva i oruđa. To su strane sudije i OHR, umjesto da kažu da se nikad ne smiju odreći institucija i dijaloga. Time pokazujete loše namjere tako da je ovdašnji politički život u mnogo čemu opterećen time što se Ustavu prilazi na način da je tu, ali da ne mora da bude baš tako. Mislim da su stvari mogle da budu bolje. Stranci su svoj aktivizam sveli na to da se bave ili sankcijama ili prijetnjama u kojima uporno brane ono što nije ni napadnuto. Ubiše pričom o teritorijalnom integritetu, suverenitetu, multietničkom karakteru. To niko, ljudi, ne spori. Brane ono što niko nije napadao, a neće da kažu koje su devijacije dovele u prilično bolesno stanje. Nema suvereniteta ako ste dozvolili ili dozvoljavate strancu da stane iznad institucija. Nije u skladu sa Ustavom da visoki predstavnik, bio legalan ili nelegalan, donosi zakone, jer su za to nadležni parlamenti. Tačka, tačka.
Ali dešava se.
Dešava i oni zatvaraju oči na to. Da je visoki predstavnik ostao u mandatu kakav je opisan u dejtonskom aneksu deset mogao bi da bude i doprinos evropskom putu, jer ne bi imao ništa rušilačko u odnosu na ono što je Ustav predvidio. Ipak napravljena je kreatura, suprotna evropskom pravu, Ustavu i međunarodnom ugovoru. Ponižavajuće je za svaku zemlju da joj se kaže da neizabrani stranac, silom, primjenjujući nedemokratske metode čuva tu zemlju. Strašno za sve, a pričamo da smo na evropskom putu. Ne da nam se da živimo pravi demokratski život. To je strašna stega.
Kakva je pozicija Republike Srpske u cijeloj toj priči?
Institucije rade svoj posao uprkos pritiscima. Pružili smo i ruku saradnje da sjednemo i dogovaramo se te da kroz teška globalna iskušenja prođemo sa što manje rana. Ko želi da razgovara, mi smo tu.
Preslikava li se sve i na spoljnu politiku? Na početku mandata ste rekli da od nereda u spoljnoj politici niko u BiH nema koristi. Prošle su dvije godine, stanje je isto, ima mišljenja da je i gore.
Postoji apsolutna zloupotreba institucija, a diplomatsko-konzularna mreža je instrument spoljne politike koja nije definisana na pravi način. Imate ambasadore koji se ponašaju kako im kaže jedan član Predsjedništva BiH ili ministar inostranih poslova koji nije pribavio mišljenje Predsjedništva, a to znači stav sva tri člana. Vidjeli smo te izlete, očigledno nema spasa.
Koliko je to kontradiktorno? Bošnjački političari se pozivaju na Ustav, tvrde da čuvaju taj akt i BiH, a istovremeno u praksi djelovanjem svojih ambasadora urušavaju instituciju kakvo je, između ostalog, i Predsjedništvo.
To je dobar primjer. Kršite Ustav, a optužujete druge da to rade. Nagledali smo se te prakse. Bošnjački kadrovi su promovisali svoju agendu, a ambasadori iz reda srpskog naroda trudili da se drže propisa. BiH niko ne doživljava ozbiljno na spoljnom planu. Ipak, svi su kao nešto brižni u vezi sa njom, ali niko ne želi da vrati stvari na pravi kolosijek.
Neke stvari prolaze. Vi ste protiv ambasadora Zlatka Lagumdžije podnijeli krivičnu prijavu zbog rezolucije o Srebrenici, ali takva i slična akta ostaju.
Da ostaju, ali došlo je do zloupotrebe. Međutim, pitam šta je današnji svijet? Šta su današnja akta, rezolucije? Brojne rezolucije UN su ostale neizvršene. I današnji svijet je isto haotičan kao i ova zemlja, gubite vjeru u nešto što su međunarodni instrumenti i poluge. Još je mnogo posla pred BiH da budu ispravljene devijacije i da se vratimo u normalne tokove, ali sve se vidi iz tog primjera spoljne politike gdje neko, kršeći Ustav, pravi kobajagi obavezu za BiH, a nije ispoštovao proceduru te iste države da se dođe do zajedničkog stava. To je opšte ludilo.
Šta očekujete od administracije na čelu sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom? Bolji i objektivniji pristup problemima ili i možda brisanje sa crne liste?
Relaksaciju stvari i odnosa. Racionalni pristup, a on je i najavljivan od strane Trampa i ljudi iz njegovog tima. Želim da vjerujem da je novi predsjednik SAD taj koji će udahnuti onu nedostajuću pravdu kada je u pitanju ovaj prostor, ali i sva druga mjesta.
Suđenje u Sarajevu
Kako gledate aktuelni proces protiv predsjednika Republike i vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika u Sudu BiH?
Taj proces je, sa aspekta prava, nedopustiv zato što je neko normirao zakon i krivično djelo, a taj neko je Kristijan Šmit, koji nema ovlašćenja da to radi. Po Ustavu, on nije zakonodavac ni predlagač zakona. Na sceni je korišćenje pravosuđa da bi disciplinovali svakog budućeg predsjednika Republike ili predstavnika institucije da ne može da se ponaša u skladu sa Ustavom.
