Jukio Mišima (pravo ime Kimitake Hiraoka), jedan od najvećih japanskih pisaca, izvršio je 25. novembra 1970. godine tradicionalno ritualno samoubistvo (sepuku) kao znak protesta zbog položaja Japana u želji da se vlast vrati u ruke cara.
Mišima je bio plodonosan pisac i trostruki kandidat za Nobelovu nagradu, a vodio je život pun intrige i kontroverzi.
Pisao je romane, popularne serijske novele, kratke priče, eseje, kao i poznata djela za kabuki pozorište i modernu dramu.
Dana 25. novembra 1970. godine Mišima, zajedno sa četiri istomišljenika, posjećuje komandanta kampa Ičigaja (Tokijski generalštab Istočne komande Japanskih odbrambenih snaga).
Tamo su se zabarikadirali u kancelariji i vezali komandanta za stolicu. Sa pripremljenim manifestom i parolama, Mišima izlazi na balkon kako bi se obratio vojnicima koji su se okupili ispod.
Njegov govor trebao je da inspiriše i pokrene vraćanje vlasti u ruke cara. Međutim, takav istup iziritirao je vojnike koji su počeli da mu se rugaju.
Mišima je završio govor, vratio se u kancelariju i izvršio sepuku.
Mjesto ritualnog kajšakunina (onoga koji završava ritual odrubljivanjem glave samoubice) pripalo je Mišiminom prijatelju Masakacuu Moriti, koji, međutim, nakon neuspjelih pokušaja, taj čin prepušta Hirojasuu Kogi.
