
Politikolog Nenad Kecmanović rekao je da je u bušenju Dejtonskog mirovnog sporazuma nelegitimni Kristijan Šmit nadmašio svu sedmoricu prethodnih regularnih visokih predstavnika, ali da može da se kaže da je istovremeno upravo on najviše doprinio razrješenju hronične krize u BiH tokom minule tri decenije.
Prema riječima Kecmanovića, kada je Šmit prekoračio „crvenu liniju“ i posegao da otme vlasništvo i kidnapuje vlast Republike Srpske, predsjednik Srpske Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine Nenad Stevandić, premijer Srpske Radovan Višković, poslanici i ministri odlučno su uzvratili.
– Štaviše, iskoristili su Šmitovu političku glupost kao šansu. Odlukom Narodne skupštine Republike Srpske i potpisom predsednika odbili su da poštuju sve što je mimo Ustava BiH i pripremili novi ustav Republike Srpske, usklađen s izvornim Dejtonom i vraćaju entitetsku vojsku, graničnu policiju, službu bezbjednosti… – naveo je Kecmanović.
On smatra da bi Šmit rado podnio ostavku, kada bi znao kome da je podnese, jer nije dobio podršku za hapšenja predsjednika Republike Srpske, premijera Srpske i predsjednika Narodne skupštine.
– I dok on može samo beznadežno da čeka da mu neko srpsku trojku silom privede u Sarajevo, dotle u Banjaluci nastavljaju rad na donošenju novog ustava – naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za „Politiku“.
On smatra da Šmitova katastrofalna politika može da se objasni manjkom političkog iskustva i složenošću situacije u BiH, kao i ambicijom da, iako nije visoki predstavnik, bude ipak efikasniji od svih prethodnika na tom mjestu.
– Najzad, kad je uprkos Rusiji i Kini, podrškom SAD mogao da prođe u svetskoj organizaciji, nije nelogično da je zaključio da na balkanskoj periferiji Evrope pod protektoratom može da uradi sve što mu padne na pamet – ukazao je Kecmanović.
On je podsjetio da je Dodik od prvog dana podsjećao Šmita da nije visoki predstavnik, da je samozvani, lažni i da je njemački turista, a uz to je odbijao svaki kontakt s njim i zabranjivao mu ulazak u Srpsku.
– To je kod Šmita proizvelo duboki lični animozitet prema Dodiku, a snažna negativna emocija prema čoveku koji legalno i legitimno predstavalja polovinu BiH nije dobra za racionalno presuđivanje situacije – istakao je Kecmanović.
Prema njegovim riječima, Šmit se u još većem problemu našao kada je predsjednik SAD Donald Tramp povukao (dotadašnjeg američkog ambasadora Majkla) Marfija, a nije poslao zamjenu.
Kecmanović je naveo da Šmit više nije imao mentora i počeo je da radi isključivo po svojoj pameti.
– Zaključio je da mu je za sve kriv Dodik i Šmit je, željan osvete, odlučio da još malo preostalog autoriteta u neustavnom Sudu BiH u Sarajevu iskoristi da uhapsi ne samo predsednika Republike Srpske, nego i njegove najbliže saradnike – premijera i predsednika parlamenta – objasnio je Kecmanović.
On je dodao da je na to bošnjačka trojka potrčala da sve završi ni „manje ni više nego prisilnim privođenjem vrha Srpske dok im još i Šmit ne ode“.
– Doveli su do tragikomične situacije, koja vodi u ćorsokak na ivici raspada BiH, a Dodiku mogu da stave so na rep – ocijenio je Kecmanović.
On je ocijenio i da bi na kraju moglo da se ispostavi da je Kristijan Šmit bio „korisni idiot“ za Srbe i Republiku Srpsku, jer ono što je naumio ne može da realizuje zato što nije ostavio prostor za ustupke ili zaoštravanje i zato što su glavni igrači u svijetu prezasićeni BiH i prezauzeti važnim problemima.
Kecmanović je procijenio da će Brisel poslati nekog svog v.p. (visokog predstavnika) u Sarajevo da ultimativno ubijedi „trojku“ da povuče potjernicu i počne pregovore sa Dodikom.
– Predstoji poznati evropski maraton direktiva, ali usmerenih pregovora koji rezultiraju samo novim pregovorima. Dođe li stani-pani, Srpska kao strana u Dejtonu može da zatraži zaštitu Rusije kao garanta sporazuma – naveo je Kecmanović.
Aktuelnu situaciju u BiH i Republici Srpskoj, Kecmanović je uporedio sa zamišljenom slikom, u kojoj Šmit i sudija Sena Uzunović trče ispred travnjaka Dodikove kuće u Bakincima da ga silom odvedu u Sarajevo.
Prema njegovim riječima, u tome nije uspjela sudska policija, pa je tražila asistenciju Sipe, koja takođe nije bila u stanju da to uradi, jer je rizično, pa je zatražila asistenciju Eufora. Kecmanović je dodao da je „onda i ino-vojska za čuvanje mira odbila asistenciju“ i da je „Kristijanu i Seni preostalo da pokušaju sami“.
On je naveo da Šmit nije visoki predstavnik i nije imao pravo da mijenja zakone, što je isključivo nadležnost skupštine, da nije poštovao Ustav BiH.
Kecmanović je ukazao da su Šmitovi prethodnici radili „mic po mic“, puževim korakom i kuvanjem žabe, i da se Dodik vješto otimao, preganjao, izmicao, taktizirao i improvizovao, računajući da, dok god uspijeva da sačuva preostali entitetske nadležnosti, Srpska ima dovoljno samostalnosti.
Prema njegovim riječima, dok boššnjačka politička elita, znajući da nema monopol sile na svojoj teritoriji, što pokazuje da BiH nije država, beznadežno razbija glavu ko bi mogao da im bude „novi asistent asistencije u prisilnom privođenju Dodika, Stevandića i Viškovića, proces je već od zaoštravanja okrenuo ka deeskalaciji“.
Kecmanović je naveo da to potvrđuju posljednje izjave američkog državnog sekretara Marka Rubija, generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea i turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana koje se svode na to da narodi u BiH treba da se dogovore, kao i poruke ruskih zvaničnika da se „prestane sa političkim progonom rukovostva Srpske“, da bi to „moglo da izazove raspad BiH“ i da je „borba za izvorni Dejton legitimna“.
Kecmanović je ukazao da su to jedini glasovi koje Tramp danas uzima ozbiljno, kao ni da Evropi nije do talasanja.
Prema njegovom mišljenju, zbog svega toga, kao i zbog činjenica da predsjednici SAD Donald Tramp i Rusije Vladimir Putin sklapaju mir u Ukrajini i da je ekonomija zemalja EU u krizi da bi finansirala basnoslovne vojne projekte i naoružavanje Ukrajine, Šmit je posegao za krajnjom mjerom u obračunu sa Republikom Srpskom i njenim rukovodstvom.
Međutim, Šmit nema način da realizuje tu mjeru i sada samo može beznadežno da čeka da mu neko srpsku „trojku“ iz Banjaluke silom privede u Sarajevo, zaključio je Kecmanović.