Piše: Rajko Vasić
Takva scena, u opasnosti je da bude potčinjena eksternom uticaju, manipulativnoj tehnologiji i kontroli izbora i tokova.
Dio te scene već je u manipulativnim rukama. Nepolitičke poruke su nedvosmislen dokaz.
Političke poruke govore o aktulenom političkoj situaciji, o najudarnijim temama, o programskim postavkama političke stranke ili neke politike, strateškim državnim i nacionalnim opredjeljenjima, o strategiji, ali govore i o taktici, što je upotrebnija linija politike, govore o argumentima političke borbe sa drugim opcijama, koje su izgubile na izborima, ali su parlamentarne, ili se spremaju da pobijede na izborima.
Političke poruke ne mogu da budu pravolinijske. Kraj puta je mnogo činjenica, faktora, odrona, klizišta… To su, neosporno, slabe tačke politike. Pored toga što je ta politika i vlast i što mora da rješava i ono što joj ne ide u prilog.
Nepolitičke poruke govore govore o ličnim aspektima aktera, govore o lažnim aktima i aktivnostima, to se obično zove obećanjima, govore o jednoj igli na čitavoj njivi sijena, govore o jednom drvetu u od nosu na cijelu šumu, uvijek upiru prstom na jedno mjesto, na jednu ličnost, bez obzira o čemu se radi, one su jetrvskog porijekla i njihovi lanseri, političari, zaštićeni su ogradom između jetrva, one se ne temelje na političkom programu, na provođenju određene političke orijentacije, na nacionalnom interesu. To su poruke kordona analfabeta amatera.
Nepolitičke poruke su kratkoročne otrovne strijele čija je strategija mnogo malih rana na političkom protivniku, koje bi trebale dovesti do pokleknuća, malaksalosti i pada.
Riječi i jezičke konstrukcije političkih poruka i nepolitičkih poruka, potpuno su različite. Tako se politički amfiteatar skalpelski dijeli na one koji konzumiraju političke poruke i na one koji konzumiraju jetrvske infuzije.
To se može detektovati i u svakodnevnom govoru, na društvenim mrežama… To dijeli političku populaciju, biračko tijelo, cijelu javnost.
Glavni cilj generisanja nepolitičkih stranaka, nepolitičara i nepolitičkih poruka, što akteri ne moraju da znaju, jeste podjela i razvodnjavanje političke scene.
Tako će političke poruke izgubiti vrijednost, spustiće se na podioke nepolitičkih poruka, sa zaključkom: Svi su oni isti. A kad su isti onda je svjedno za koga će se glasati i ko će pobijediti.
Takvi eksperimenti su već uspješno provedeni u našoj okolini.
Politički dio scene mora da insistira na političkim porukama, čak i ako gubi mandati ili izbore. Jedino na taj način će se eliminisati opšta zagađenost javne i političke scene i siguran put nizbrdo.
O tome se mora voditi računa svaki dan iako to nije nimalo lako.
I zbog šume tema i zbog mnogo aktera.
