Prvi na udaru faraonove „lakrdije od zakona“ našli su se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i vršilac dužnosti direktora „Službenog glasnika“ Miloš Lukić koji već više od godine u „sarajevskom tamnom vilajetu“, u kojem nema ni pravde ni logike, dokazuju da su radili u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srpske i BiH.
Piše: Milorad Gutalj
Bošnjačko Sarajevo je sav svoj politički kapacitet usmjerilo na ukidanje Republike Srpske pod idejnim vođstvom nekoliko ambasadora zapadnih zemalja i visokih predstavnika koji su uporno radili da se derogira Republika Srpska i srpski narod, a nerijetko i hrvatski narod koji je stao u zaštitu Herceg-Bosne kao okvira u kojem se osjeća slobodno.
Sav poslijeratni perid, odnosno od Dejtonskog sporazuma donesenog na Sabor Svetog Arhangela Mihaila, 21. novembra 1995. godine, kojim je Republici Srpskoj potvrđena državnost donesena 9. januara 1992. godine, Sarajevo ne miruje i traži načina da to ospori.
Sve vrijeme su strani mešetari, posebno iz zemalja Kvinte, bili zaštitnici političkog Sarajeva, idejni zagovornici dokidanja Republike Srpske i uspostavljanja unitarne BiH kojom bi oni upravljali dok bi Bošnjaci bili izvođači radova.
Ti izvođači radova bili su revnosni prema stranim mešetarima koji su samo proizvodili krize u BiH, nametali zakone, nametnuli Sud i Tužilaštvo BiH da sprovodi nametnute zakone, prenosili nadležnosti sa Republike Srpske, osnovali razne agencije u zajedničkim organima koje nikome nisu potrebne, smjenjivali političke Srbe, sprovodili strah i trepet, prijetili okupacionim snagama i na kraju svog tog haosa doveli nelegitimnog i nekopetentnog Nijemca Kristijana Šmita, koji svojim protivustavnim djelovanjem, misleći da je faraon, ubrzava raspad dejtonske BiH.
Kada sve to nije uspjelo, pod stalnim prijetnjama i progonima viđenijih srpskih ljudi (što podsjeća na sječu knezova 1804. godine), nelegitimni faraon oktroiše zakon kojim se osuđuje svako ko ne sprovodi njegovu volju (2023).
Od tada kreće zadovoljstvo i oduševljenje sarajevske političke i intelektualne elite jer smatraju da je došlo vrijeme ponovne „sječe knezova“ pa će, napokon, Srbi morati da slušaju sarajevskog faraona – ili u protivnom zatvor.
Tom oduševljenju su se pridružili ljudi od zakona koji su na tužilačke i sudske funkcije došli upavo voljom stranih mešetara u nametnuto bh pravosuđe. Da bude sve po faraonovoj volji, tuže i sude po nametnutom zakonu nametnutog Tužilaštva i Suda BiH kojih nema u Ustavu.
Prvi na udaru faraonove „lakrdije od zakona“ našli su se predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i vršilac dužnosti direktora „Službenog glasnika“ Republike Srpske Miloš Lukić koji već više od godine u „sarajevskom tamnom vilajetu“, u kojem nema ni pravde ni logike, dokazuju da rade u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srpske i BiH.
I dok tužioci i sudije, navijeni kao časovnik kada će da zazvoni, treba da donesu presude zanemarujući pravo i pravne činjenice, dotle u Sarajevu pred izricanje „presude“ opšta radost koje se posebno ogleda u naslovima sarajevske čaršije: „Da li je Tužilaštvo zakucalo zadnji ekser u Dodikovu slobodu?“, „Kako se približava kraj vladavine Milorada Dodika tako se ubrzano radi na rasprodaji i rastakanju Republike Srpske“, „To treba smrviti, veselim se obnovi ARBiH“, „SDS traži da Dodik podnese ostavku“, „Sudija Sena Uzunović je pod velikim pritiskom duže od godinu dana“ i tako redom idu naslovi ispod svakog nivoa ljudskosti i razuma.
Političko Sarajevo, čim nešto ne štima njegovom interesu, odmah poziva u pomoć nalogodavce da reaguju, pa se pojavio i naslov: „OHR, EU, ambasade, VSTS… zašto ćutite na neviđene prtiske na sudiju Senu Uzunović?“
Umjesto da sudi po Ustavu i domaćem zakonodavstvu, Sud je, prihvatajući okupaciono prisustvo i diktat sarajevskog faraona, time potvrdio da samostalno ne donosi odluke.
A, vječiti srbomrzac i bošnjačka uzdanica mlađe generacije Denis Bećirović smatra da su pritisci na Sud „prijetnja miru u BiH“ u vezi sa suđenjem Dodiku i Lukiću.
„Posebno osuđujem prijetnju preduzimanjem mjera koje su potpuno suprotne Dejtonskom sporazumu, Ustavu i zakonima BiH, a koje impliciraju na ugrožavanje teritorijalnog integriteta BiH i ustavnopravnog poretka“, naveo je Bećirović.
Bećrović je u pravu. Sve što se preduzima u političkom Sarajevu i pravosuđu, uz pomoć zapadnih mešetara eksponiranih u sarajevskom faraonu, suprotno je Dejtonskom sporazumu, Ustavu i zakonima BiH, zaboravljajući da navede da teritorijalnim integritetom BiH raspolažu Republika Srpska i Federacija BiH.
Zalaganjem za sprovođenje Dejtonskog sporazuma, Ustava i zakona, što čine Dodik i Republika Srpska, ne ugrožava se BiH, nego naprotiv, ugrožavaju je Bećirović i oni u čijim glavama je da treba sprovoditi nametnute zakone nelegalnog Šmita – umišljenog faraona.
Iz navedenih naslova koji dominiraju sarajevskom čaršijom, jasno je da političko Sarajevo ne odustaje od surovih i sve surovijih napada na Republiku Srpsku i njen ustavni poredak koji joj daje određenu samostalnost i državnost.
Sve dok strani mešetari i Sarajevo zagovaraju politiku BiH bez entiteta, ili kako to oni vole da kažu – unitarnu i suverenu, Republika Srpska, ne obazirući se na prijetnje, gradi svoju samostalnu politiku zasnovanu na postojećem Ustavu, zakonima i volji naroda.
Za naivne i one koji se nešto pitaju u srpskim opozicionim strankama trebalo bi da ih vrati u stvarnost naslov – „To treba smrviti, veselim se obnovi ARBiH“, što je, nažalost, realnost političkog Sarajeva iskazana otvoreno i javno.
A kada se nešto tako otvoreno i javno izgovara, nema sumnje – plan postoji?
