Šarl Pjer Bodler (1821-1867), jedan od najvećih lirskih pjesnika 19. vijeka i pisac čuvene zbirke poezije „Cvijeće zla“, umro je 31. avgusta 1867. godine.
Bodler je prevazišao estetičke forme svog vremena, unio u poeziju orijentalne boje i egzotiku, zadržao elemente romantizma, klasičnog paganizma i nagovijestio simbolizam.
Njegova poezija je izraz bijede, očajanja i korupcije civilizacije i govori o čovjeku neprekidno razapinjanom između dobra i zla.
Uz kapitalnu zbirku pjesama „Cvijeće zla“, koju mnogi kritičari smatraju najvećim lirskim događajem 19. vijeka, objavio je prozno djelo „Vještački raj“.
Bodler je postao poznat u umjetničkim krugovima kao kicoš i rasipnik. Kupovao je knjige, ali umjetnička djela i antikvitete nije mogao da priušti sebi.
Jedno vrijeme Bodler je i hranu uzimao na kredit, a polovinu svoje imovine je izgubio.
Bodler je čak bio odlučio da počini samoubistvo i ostavi ostatak svoje baštine ljubavnici. Međutim, nije se ubio, samo je lakše ranio sebe nožem.
Neko vrijeme Bodler je živio kao beskućnik i potpuno otuđen od svojih roditelja.
On je 1857. godine objavio svoju najpoznatiju zbirku pjesama „Cvijeće zla“.
Pjesme su stekle malobrojnu publiku, ali su teme privukle pažnju javnosti. Neke od glavnih tema bile su seks i smrt, što se smatralo skandaloznim.
Takođe su dotaknuti i lezbijska ljubav, tuga, korupcija u gradu, izgubljena nevinost, teškoća življenja i vino.
U nekim pjesmama primjećuje se slikovit prikaz osjećaja za mirise kako bi se probudio osjećaj za intimu i nostalgije prošlošću.
Bodlerov uticaj na druge umjetnike bio je ogroman.
Francuski književnik Gistav Flober bio je impresioniran Bodlerovim stvaralaštvom i napisao mu je: „Pronašli ste način za obnavljanje romantike… Poznato je da ste nepopustljivi kao mramor i prodorni kao engleska magla“.
Kritičari su neke od Bodlerovih pjesama ocijenili kao remek-djela strasti, umjetnosti i poezije.
