Švajcarski list Veltvohe pisao je o aktuelnoj situaciji u BiH, gdje je optužio Nijemca Kristijana Šmita da koristi kvazidiktatorsku moć da bi eliminisao nepoželjne političare i upozoravaju Bern kakva ih sudbina čeka ako pristanu na saradnju sa EU.
Autor članka o aktuelnoj situaciji u BiH je Kristof Morgel, izuzetno bitan i ugledan član vodeće švajcarske stranke – SVP i bivši poslanik Nacionalnog savjeta Švajcarske.
Tekst članka prenosimo u cijelosti:
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, osuđen je na godinu dana zatvora. Zabranjeno mu je da obavlja političku funkciju šest godina. Ovo nije osuda za korupciju ili bilo koji drugi zločin, već jednostavno za ignorisanje naloga neizabranog stranog zvaničnika. Bavarac Kristijan Šmit (CSU), „visoki predstavnik“ za BiH izabran od strane Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje Dejtonskog sporazuma, upravlja zemljom sa širokim ovlašćenjima, a da nikada nije bio izabran od strane naroda ili potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN. Samovoljno pravilo koje podsjeća na kolonijalna vremena.
Sumnja u politički dosluh
Dodik je 2023. godine donio zakone koji su trebali poništiti odluke Ustavnog suda BiH i visokog predstavnika. To je bilo dovoljno da ga osudi – na osnovu krivičnog zakona koji je sam Šmit uveo. Strani zvaničnik izmišlja zločin i osigurava da demokratski izabrani političar bude kažnjen.
Dodik je rekao za Veltvohe: „Kako država može biti suverena kada je najviša sila stranac? Kako može da postoji demokratija ako odluke narodno izabrane vlade može da poništi jedan čovjek? Presuda pokazuje da BiH nije slobodna država, već da je pod kontrolom spoljnih sila dok Zapad kritikuje Rusiju zbog njenog uticaja u susjednim zemljama, ambasadori Evropske unije imenovali su guvernera u BiH. Čovjek sa kvazidiktatorskim moćima koji eliminiše nepoželjne političare. To su dvostruki standardi u svom najčistijem obliku. Evropska unija redovno u prodornom obimu naglašava koliko se teško bori za demokratske vrijednosti“.
U BiH se, međutim, trenutno dešava suprotno. Zemlja se svodi na protektorat, kojim vlada evropska moćna elita koja ignoriše volju naroda. Presuda je skandal. Šmitov autoritet se dovodi u pitanje, ali čini se da sud slijedi njegov primjer. Da li je to zaista bilo nezavisno, ili je bilo nekog uticaja u pozadini? Suđenje je bilo mutna stvar: gotovo da nema javnih dokaza, tajni postupak. Očigledna je sumnja u politički dosluh. Dodik je više puta kritikovao taj proces – uključujući i u februaru kada je napao američku organizaciju USAID, iako je ranije radio sa njom, ali ko bi mu mogao zamjeriti ako zapad koristi dvostruke aršine?
Dejtonskim sporazumom iz 1995. okončan je rat u BiH i uspostavljen jasan poredak: BiH je ostala kao država, ali sa širokom autonomijom za dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH. Ali tokom godina, sve više i više odgovornosti se prebacuje na Sarajevo – suprotno prvobitnom dogovoru. Visoki predstavnik je nekada bio stvoren da nadgleda mirovni sporazum, ali je sada njegov najveći neprijatelj.
Kolonijalno ponašanje
Posljedice po politiku su fatalne. Umjesto da se obezbijedi mir i stabilnost, izazivaju se otpori i podjele. Dodik je već najavio da će se postepeno povlačiti iz državnih institucija i vraćati se prvobitnom obliku Dejtonskog sporazuma. On traži pravo da politiku BiH oblikuju tri konstitutivna naroda u BiH – muslimanski Bošnjaci, pravoslavni Srbi i rimokatolici Hrvati – a ne njemački birokrata. Ukoliko se to ne desi, Republika Srpska bi mogla da ode u samostalnu budućnost.
EU, a posebno Savezna Republika Njemačka, tvrde da brani demokratiju. Ali, u BiH pokazuju svoje pravo lice. Svojim kolonijalnim ponašanjem Šmit ne promoviše mir, već ga uništava. Njena svemoć i samovolja razotkrivaju licemerje Zapada: dok se EU predstavlja kao branilac suvereniteta u Ukrajini, u BiH smjenjuje demokratski izabrane političare i zamjenjuje ih nelegitimnim zvaničnicima. Slučaj Dodik pokazuje da se ne radi o demokratiji, već o diktaturi. Takva situacija, iako u drugačijoj formi, mogla bi da ugrozi i Švajcarsku ako pristane na sporazum o subordinaciji sa EU.
