Tanasić je ocijenio da mnogi visokoobrazovani ljudi ne vladaju dobro srpskim standardnim jezikom, vladaju malim od ukupnog izražajnog bogatstva srpskog jezika, pa zato lako posežu za tuđicama, iz neznanja i ljenosti, unose strane riječi bez upodobljavanja prema zakonitostima srpskog jezika.
Priredila: Vesna Šurbat
Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić rekao je u intervjuu Srni, povodom 8. septembra, Međunarodnog dana pismenosti, da se pravo na pismenost u Srbiji sasvim sigurno načelno poštuje i uneseno je u zakonodavstvo, ali da nije riješen problem nepismenosti u Srbiji, kao ni u Republici Srpskoj.
– Sam pojam pismenost je složen. Pismen je čovjek iz neke zaostale sredine koji zna da pročita i napiše neke proste misli iz glave. To ne bi bilo dovoljno da se kaže za nekoga sa srednjom školom, za njega pojam pismenosti podrazumijeva više zahtjeva, a posebno za fakultetski obrazovane ljude – rekao je Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske.
Tanasić je ukazao da negativan uticaj na srpski jezik vrše strane riječi, prije svega anglicizmi, ali ipak da ne mogu opasno ugroziti, dok je takozvani rodno osjetljiv jezik posebna priča i posebno zlo modernog doba.
On je naveo da se srpski jezik razvija u skladu sa razvojem i potrebama srpskog društva i njegove kulture.
– Da postoji problem pismenosti i u savremenom svijetu, govori i činjenica da se ideja o ustanovljavanju međunarodnog dana pismenosti pojavila relativno kasno, 8. septembra 1965. godine na Svetskoj konferenciji ministara obrazovanja u Teheranu i Unesko je ozvaničio taj dan, te se i obilježava od 1966. godine – naveo je on.
Tanasić je podsjetio i da pridjev „pismen“ u Rečniku srpskog jezika Matice srpske ima više značenja, te da su različiti nivoi pismenosti, pa i zahtjevi pred osobama različitih društvenih slojeva i profesija.
Riječ „pismenost“, prema istom rječniku, kako navodi Tanasić, ima još jedno značenje – stanje pisane književnosti, odnosno kulture jedne društvene sredine, jednog naroda uopšte.
Anglicizmi danas više kvare srpski jezik, nego strane riječi prije sto godina
Govoreći o tendencijama u srpskom jeziku i uticajima na njega, Tanasić je izrazio zadovoljstvo što se, gledano u cjelini, srpski jezik, što je najvažnije, razvija u skladu sa razvojem i potrebama srpskog društva i njegove kulture, koje opslužuje.
– Iako i danas lako razumijemo što su pisali naši preci na početku 20. vijeka, danas se srpski jezik u ponečemu razlikuje od ondašnjeg, to lingvisti mogu da vide i objasne – naveo je Tanasić.
On je dodao da promjene u jeziku nisu nagle ni skokovite, već postepene i sve što je nastalo kao rezultat razvojnih procesa u samom jeziku, to je i u skladu sa njegovim unutrašnjim zakonitostima, i jezički stručnjaci to unose u normu srpskog književnog/standardnog jezika.
– Ono što ulazi u srpski standardni jezik iz srpskog jezika, ali kao dijalektizam ne može se prihvatiti. I ponešto drugo. Negativan uticaj na srpski jezik vrše strane riječi, prije svega anglicizmi, ali ipak ne mogu ga opasno ugroziti. Paradoksalno je da danas anglicizmi više kvare srpski jezik nego strane riječi prije sto godina – istakao je Tanasić.
On je pojasnio da se to dešava zato što su ranije obrazovani ljudi bili obavezno i pismeni u višem smislu riječi, i to ne samo profesori srpskog jezika.
– Svi su vrlo dobro poznavali srpski jezik, imali svijest o značaju vladanja srpskim jezikom i njegovim mogućnostima pa nisu svaki čas posezali za stranim riječima, a ako jesu – vodili su računa da se ta riječ upodobi prema srpskom jeziku, u fonetskom i gramatičkom (morfološko-sintaksičmkom) pogledu – rekao je Tanasić.
Danas, napomenuo je Tanasić, takva svijest ne postoji čak kod onih oni koji imaju najviši stepen obrazovanja, pa i koji sami rado kažu za sebe da su intelektualci.
Tanasić je ocijenio da mnogi visokoobrazovani ljudi ne vladaju dobro srpskim standardnim jezikom, vladaju malim od ukupnog izražajnog bogatstva srpskog jezika, pa zato lako posežu za tuđicama, iz neznanja i ljenosti, unose strane riječi bez potrebe i bez upodobljavanja prema zakonitostima srpskog jezika.
On je napomenuo da je, s druge strane, gotovo ugašena lektorska služba.
– Kad govorimo o brizi o pismenosti, svakako moramo misliti na obavezu vraćanja srpskog pisma ćirilice u upotrebu kad god se upotrebljava srpski jezik, to želim posebno da naglasim – dodao je Tanasić.
Rodno osjetljiv jezik je posebno zlo modernog doba
Tanasić je naglasio da je takozvani rodno osjetljivi jezik posebna priča i posebno zlo modernog doba, te dodao da se na taj način putem jezika želi unijeti jedna pogubna ideologija, koja razara srpski jezik.
– Cilj joj je upravo to, ali nije samo to, već i razaranje srpskog kulturnog identiteta, nacionalnog bića, hrišćanskog načina života. Ona želi da uništi našu i evropsku civilizaciju, nije samo jezik u pitanju – rekao je Tanasić.
On je dodao da je često ukazivano da se pod plaštom brige za ravnopravnost žena želi nešto sasvim drugo, jer srpski jezik nije diskriminatoran ni prema kome pa ni prema osobama ženskog pola.
– To je u Srbiji dovoljno raskrinkano, ne samo od lingvista, već i od drugih za to pozvanih: književnici, pravnici, sociolozi, teolozi… I na drugim strana svijeta pa i u Evropi počinje da se odbacuje ta ideoloogija, koja nije ni nastala na temeljima evropske kulture – rekao je Tanasić.
Srećom, dodao je on, Ustavni sud Srbije je zaustavio primjenu tog zakona do konačne odluke, a ona će, kako duboko vjeruje, biti jedino moguća, odnosno povlačenje tog pogubnog zakona.
Tanasić je podsjetio da je Ustavni sud naredio i da se zaustavi njegova primjena i primjena svih aktivnosti i propisa nastalih na tome zakonu, što znači da niko više nema pravo da gura tu agendu, iako u stvarnosti toga još ima.
– To znači da treba da koristimo srpski standardni jezik kakav smo koristili bez naturanja te ideologije; kako u Srbiji tako i u Republici Srpskoj. Uostalom, u zakonu o srpskom jeziku i ćirilici u Srbiji iz 2021. godine izričito se zabranjuje svaki inženjering nad srpskim standardnim jezikom sa političkih i ideoloških pozicija – rekao je on.
Čistoću jezika sačuvati podizanjem svijesti o njegovom značaju kao identitetskom znaku
Tanasić je istakao da se „čistoća“ jezika može sačuvati, i poboljšati stanje u tom pogledu, povećavanjem stepena poznavanja srpskog književnog jezika, podizanjem svijesti o značaju srpskog jezika kao našeg identitetskog znaka zajedno sa našom Srpskom pravoslavnom crkvom.
– Moramo vratiti status srpskog jezika na onaj nivo na kome mora da bude kao naš nacionalni jezik, kako je to slučaj i sa drugim malim i velikim evropskim jezicima. Znači to i povećati broj časova u osnovnoj i srednjoj školi, uvesti obavezno izučavanje srpskog jezika na sve fakultete – naveo je Tanasić.
Kad je riječ o zaštiti srpskog jezika od falsifikata, prisvajanja, i krađa, Tanasić je istakao da to mora da bude briga cjelokupnog društva, a ne samo filologa, te da tu važnu ulogu mogu i moraju imati sredstva informisanja koja imaju nacionalnu orijentaciju.
– Uostalom, u zakonima o srpskom jeziku u Srbiji i Republici Srpskoj kao vid brige o srpskom jeziku i ćirilici navedena je i zaštita od prisvajanja i falsifikata. A to je danas na djelu – ko nema svoju baštinu i obraza lako poseže za našom pisanom baštinom – ukazao je Tanasić.
On je istakao da i nedavno donesena Deklaracija o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničkoj budućnosti srpskog naroda na to obavezuje, jer to nije poziv, nego obaveza za sve, kako državne institucije tako i društvo u cjelini, i za pojedince.
– Treba da podižemo svijest, kod nekih da tek usađujemo tu svijet, o značaju kulture i kulturnog identiteta, posebno danas u globalnom svijetu, kad su nacionalne kulture ugrožene – rekao je Tanasić u intervjuu Srni.
On je podsjetio da riječ „pismenost“, prema Rečniku matice srpske, ima još jedno značenje – stanje pisane književnosti, odnosno kulture jedne društvene sredine, jednog naroda uopšte.
– E, o tome moramo da vodimo svi računa – pojedinačno i zajednički, saborno – rekao je Tanasić, koji je i član Savjeta za srpski jezik Srbije i istovjetnog tijela u Republici Srpskoj.
