
Piše: Milan Tegeltija, pravnik i savjetnik predsjednika Republike Srpske
I Hitler je u nacističkoj Njemačkoj imao sudove koji su stotine hiljada ljudi u nekim sudskim postupcima zbog krivičnih djela suprotstavljanja Hitleru osudili na giljotinu!
Poštovanje odluka sudova proizašlih iz antidemokratije i diktature pojedinca ne može se pravdati demokratskim načelom vladavine prava.
Oksimoron Branka Perića
Branko Perić, sudija Suda BiH u penziji i bivši predsjednik VSTS BiH, sinoć je u intervju na N1 rekao dvije fundamentalne istine koje su apsolutno tačne.
Prva istina koje je rekao je da je sadašnju krizu prouzrokovao Šmit, koji nije imao pravo da nametne izmjene Krivičnog zakona i uništi osnovne postulate demokratije i demokratskog parlamentarizma.
Druga istina koju je rekao je da je ovo je politička kriza koju je izazvao Šmit, koja se, kao politička, mora rješavati političkim, a ne pravosudnim mehanizmima kojima se ne može riješiti.
Međutim, nakon toga Branko kaže: Iako je to tako, odluke sudova i tužilaštava, donesene na bazi antidemokratije, moraju se poštovati jer „bolje ikakav sistem nego nikakav“?!
Dakle, Branko Perić je pravilno i stručno identifikovao problem koji je prouzrokovao sadašnju krizu u BiH, nazvavši ga pravim imenom – Kristijan Šmit – nazvavši negove antiustavne izmjene Zakona antidemokratijom i poništavanjem parlamentarizma i parlamentarne demokratije, rekavši da je to primjereno 13, a ne 21. vijeku.
Dakle, Brankova identifikacija problema je tačna, razumna i ispravna. Međutim, ono što je rekao nakon toga je potpuno pogrešno i u stvari znači pristajanje na antidemokratiju, diktaturu i moderno ropstvo.
Naime, sve što se desilo nakon Šmitovog antidemokratskog i protivustavnog čina donošenja Zakona samo su posljedice koje se ne mogu legitimizovati i legalizovati Brankovom tezom „bolje ikakav sistem, nego nikakav“. Ne, to su, kako se to u krivično-procesnom pravu kaže, a primjereno je na ovu situaciju, tzv. plodovi otrovne voćke.
Sistem i odluke koje ruše demokratiju i prava ljudi na bazičnu demokratiju i demokratski parlamentarizam, pa time i njihova bazična prava i slobode i zavode diktaturu (a kako je to Branko lijepo i sam rekao komentarišući Šmitove odluke), ne može biti polazište modernog termina i demokratskog načela vladavine prava, demokratije pa ni sudskih odluka.
Da je Branko bio konzistentan vlastitim tvrdnjama o Šmitu i političkoj krizi koju je napravio, rekao bi i ovo umjesto nekog (nazvao bih ga „judiciraizma“), jer vladavina sudova nije istovremeno i vladavina prava.
I Hitler je u nacističkoj Njemačkpj imao sudove i tužioce koji su stotine hiljada ljudi u nekim sudskim postupcima zbog krivičnih djela suprotstavljanja Hitleru i njegovim odlukama osudili na giljotinu.
Da li je i to Branko „bolje ikakav sistem nego nikakav“, da li je i to vladavina prava jer, Bože moj, odluke sudova i tužilaštava se moraju poštovati, čak i ako su proizašle iz nedemokratskih odluka?
U čemu je principijelna razlika, Branko, sa sadašnjom situacijom, ako već te odluke Šmita nazivaš antidemokratijom i poništavanjem demokratskog parlamentarizma primjerenog 13, a ne 21. vijeku?