Piše: Rajko Vasić
Predstojeći lokalni izbori u Republici Srpskoj mogu biti naplatna rampa za sve slabosti i nesposobnosti opozicije tokom nekoliko prošlih izbora.
Dosad su oni, na svake izbore, išli sa nekom političkom protezom. Najveća i najsofisticiranija je bila PZD (Pravda za Davida). I nisu uspjeli.
Izbori mogu da se dobiju samo ako imaš veliku političku stranku (VPS), ako VPS ima organizaciju u svakodnevnom kontaktu sa biračima i glasačima.
Mogu da se dobiju i na poklon, krađom, otimanjem, manipulacijom, ali to nije zanimljivo za ozbiljnu političku storiju.
Posljedica korištenja tih proteza jeste žalosna činjenica da je opozicija uništila takve političke gromade, dragulje Republike Srpske, kao što su Šarović, Jelena, Balo, Kukan…
Ta tužna grupa AA, analfabeta amatera, pogriješila je što nema svoju politiku, svoj program. To možda nije velika greška jer je program teško imati. Program nije Karleuša. Pogriješila je što je nastupala kao kompakt, a bez ikakvog osnova, geografskog, obrazovnog, ciljnog, glasačkog.
Čim je nestala proteza, oni su se našli na ledini bez orijentacije. To je dovelo do sadašnjeg stanja.
Treća greška im je što su mislili da će ih oni koji su finansirali cijeli projekt PZD i njih, to raditi do kraja njihovog života, najmanje dok ne pobijede.
Kada je finansijska proteza zakočila, počeli su da se prodaju na buvljaku.
Sada dolaze na lokalne megdane, Rogonjama i Mudonjama, a bez i roščića i mudanaca.
U normalnim izbornim tokovima, uvijek pobjeđuje onaj ko ima ljude, članove, organizaciju, teren i bliskosta sa biračima.
