Piše: Rajko Vasić
Marfi se nikada, više, neće vratiti.
Visoki predstavnik, više, ne može ni da prdne.
Odlazi i šef Misije OSCE u BiH, inače Američanin. Što je odavno bila protivsrpska instalacija. Šef organizacije za Evropsku bezbjednost, Amerikanac. To je zato što su, u Saraj-Čadoru, pušači. Felacionari.
Kada su otišli Turci-Otomanci, došli su Austrougarci i Kalaj. Pa su se lakše privikli. Ista okupacija, samo malo manje protežiranje muslimana. Austrougarci su pljačku, ipak, znali malo bolje.
Sad se raspada nedejtonska, antisrpska BiH. I neće doći niko. Nema okupatora.
Sarajevski politički krug, koji predstavlja muslimane „BiH“, nema orijentaciju. Sav politički egzistencijalizam, bez nacionalnog i državnog, jer ni jedno ni drugo nemaju, zasnovali su na služenju Američkoj ambasadi. Nemaju nikakve dugoročne izglede.
Sudbina Saraj-Čadora, dakle, bosanskih muslimana, biće paralelna i sumorna kao i sudbina EU. Rasulo i rastrojstvo. Sve su mostove porušili. Prema Srbiji, prema Hrvatskoj, prema Mađarskoj, prema Rusiji, prema Izraelu, prema Kini…
Srbi i Hrvati ne smiju ni pomisliti da uđu u dogovore i dijaloge sa Saraj-Čadorom. Lisabonski sindrom je ugrađen u njihove gene. Nikakvo spašavanje bosanskih muslimana ne treba poduzimati. Jer će se sve vratiti istrebljenjem hrišćana, prvom prilikom. To Srbi znaju. A i Hrvati su shvatili.
Potrebno je ogoliti Dejtonsku konstrukciju. I držati se nje. To znači da je Republika Srpska država.
Hrvati moraju da riješe Izborni zakon. On je temelj svega.
Onda Srbin i Hrvat dođu na sjednicu Predsjedništva BiH, zbrze to, pa na Jahorinu, na janjetinu. Il na sunčanje zimi.
Kad se Republika Srpska dočepa svojih dejtonskih nadležnosti, to neće brzo, ali neće ni dugo, može se i za ove generacije rukovodstva Srpske to završiti, onda treba mirno čekati da Saraj-Čador shvati da mora da se odvoji.
Shvatiće brže nego što možemo da pretpostavimo.
A mnogi muslimanski kraji će tražiti da se pripoje Republici Srpskoj.
