Piše: Rajko Vasić
Očito je da je EU ispala iz zapadnog kolosijeka.
Njome sada upravljaju nespsobni produkti neoliberalnog Zapada, Makron i slični, Inglezi, koji su istupili iz EU, dezorijentisani NATO pakt…
Od te situacije može se očekivati anarhizacija i radikalizacija.
Još u porodilište nije stigla majka novovremenog evropskog lidera.
Trampova Amerika ne računa na EU. I po osnovu ekonomije i po osnovu odbrane.
Odlaskom Trampa, doći će vensizam, koji može da bude još ortodoksniji. U Americi se nikada neće vratiti kal „duboke države“.
EU se ne može „potčiniti“ Americi jer bi time priznali svoju nesposobnost, priznali činjenicu da su tu dovedeni na priuzi. Makron i Starmer su ubijeđeni da su neki nadnebeski providnici i da su političke gromade, koje će ostati na Zemlji i poslije Stounhendža.
Ta Evropa, EU, nastavlja svoje nasilje nad malim narodima i državama. Nije bitno da li su članice ili nisu.
Čisto je nasilje dolazak nebitne njemačke ministarke da razgovara sa nebitnim akterima opozicije Srpske. Dovela je sa sobom špijune i pismonoše. To joj je bio jedini zadatak.
Čisto je nasilje kada europarlamentarka Tekeni Srat, kako li, Tineke je inače vrsta fikusa, u svojoj objavi na „Iksu“, pominje da se sastala sa Dinom i Denom, pri čemu Bećirovića imentuje prezident Bećirović. A susret sa predsjedavajućom Predsjedništva BiH, srpskim članom Predsjedništva, Željkom Cvijanović, ne pominje. Jer Srbi su gubavi, leprozni, zarazni, smrde. To je remontovani klasični njemački nacizam.
Tonino Picula, hrvatski europarlamentarac, konstantno izražava svoj nacističke nadpoložaj prema Srbiji i Srbima. Njega su zadužili da bude izvjestilčac, a on se ponaša kao apotekar. Daje recopise i formule za lijekove. Sve pod folijom: Srbija sama bira vlast, a mi ćemo da se ponašamo. Što je, takođe, klasični njemački nacizam.
Republika Srpska upravo preživljava to EU nasilje.
Šmit nije iz UN. Nije iz Amerike. On je iz EU.
Doveo je „BiH“ do rasula.
Imali su plan da eliminišu predsjednika Republike Srpske sa političke scene. To im je dosad nekoliko puta uspijevalo. Ali je Republika Srpska preživila.
Sad, Republika Srpska, mora da kaže – Gotovo je.
EU put nam ne treba.
To je put torture, na koji sami pristajemo. Tako da EU nacisti nisu krivi.
I da nema neizvjesnosti unutar same EU, i u geookruženju, naš EU put, u ovakvo nasilnoj nedejtonskoj „BiH“, neizvjestan je.
A, ponižavajući, svakako.
