Piše: Rajko Vasić
Nacistički se odnosi jednako prema predsjedniku Republike Srpske i prema bivšem reprezentativcu Zvjezdanu Misimoviću.
To je, danas, etnički i vjerski, očišćeno područje, kakvo nije bilo ni za vrijeme Drugog svjetskog rata, ni za vrijeme trojnih ratova u „BiH“.
Tu treba tražiti izvor svakog političkog, teritorijalnog i nacističkog ponašanja Sarajeva.
Tu je izvor teritorijalističkog nacizma prema Srbima i Hrvatima. Saraj-Čador, Sarajevo, prvi je vidljiv korak tog nacizma.
Suradnja Hrvata, koji su, takođe uvijek nacisti, kada je riječ o Srbima i srpskom zijemlju, sa muslimanima, u trojnim ratovima, nije pomogla u međunacionalnom, iako muslimani nisu nacija, i međuvjerskom omekšavanju Saraj-Čadora.
Upravo ta pizduljavost Hrvata, njihovog političkog upraviteljstva, i vjekovna pravoslavna tolerancija, na svoju škodu, Srba, dobrim dijelom je omogućila današnji nacizam sarajmuslimana.
U kategorisanju muslimanske politike u BiH ne treba imati milosti bratstva i jedinstva i suživota, ne treba je kriti nekom Čovićevom izdajom Republike Srpske, nekom naivnošću rukovodstva Srpske, nekom paraistorijskom maglom o ovome i onome. Radi se o konstanti.
Suđenje predsjedniku Republike Srpske čisti je nacizam sarajmuslimana.
Za Šmita se može naći neko opravadanje. Švabo je to. Potomak i ljubitelj njemačkih klasičnih nacista. Ali Sarajevo se ne može objasniti ni pravdati.
Šmit je ovdje poslan kao nasilnik i nelegalni akter. Sljedstveno je da djeluje nasilno, nepravno i nelegalno.
Sarajevski muslimani su, po Dejtonskom sporazumu i Ustavu, trećina u „BiH“, a Himzo u Federaciji BiH. Nikakvog osnova nemaju za unitarističko, teritorijalističko i nacističko ponašanje prema Repbulici Srpskoj.
U Deset dejtonskih zapovijesti, koje su nadležnosti tzv. zajedničkih institucija, odnosno „BiH“, nema ništa o nadleštvu u tuženju, suđenju, progonu i hapšenju predsjednika Republike Srpske.
Normalni ljudi, pravnici u Saraj-Čadoru, to znaju. Otuda, vjerovatno, i dolazi igra da neki SFOR uhapsi predsjednika Republike Srpske. Neki Interpol, negdje u inostranstvu. Da se Rute prišunja negdje na aerodromu.
I to je konstanta, da uvijek neko drugi čini sve za muslimane Saraj-Čadora.
Sutra, kada predsjednika Republike Srpske, Dodika, dočekaju crvenim tepihom od Vječne vatre do Bentbaše, kada mu bacaju cvijeće ispred, kada ga izljube… konstante će ostati.
I ako ga izljube, Republika Srpska mora ubrzano, a realno, zaokruživati svoju dejtonsku samostalnost.
