Piše: Rajko Vasić
Saraj-Čador, Sarajevski politički krug, ćuti o krizi u BiH, koja je latentna, a koju je, samo, potpalio Šmit.
To što pojedini ćorkani iskaču sa ratobornim izjavama, pucnjima i prijetnjama, sada su i oni utihnuli, to je pokrajni otpad neorganizovane muslimanske političke scene.
Ćute iz dva razloga:
- Nemaju nikakav politički koncept za sebe i za „BiH“. Oni smatraju da je sva „BiH“ njihova i da svi to treba da prihvate a da im to neko drugi praktično obezbijedi.
- Ne žele da iznose bilo šta jer tako otkrivaju svoje namjere. Da ne bi morali da idu, opet, u Lisabonski sindrom.
Hrvati ćute jer smatraju da imaju Zagreb iza sebe, pa tako i EU. Misle da je dovoljno da insistiraju na Izbornom zakonu.
Republika Srpska stalno iznosi neke smjerove, prijedloge, mogućnosti, povratak na normalno stanje… To ne treba da radi.
Republika Srpska je u najboljem položaju, u odnosu na druge dvije trećine. Ima državu i ima Dejton. Treba da shvati da povratka nema.
Gdje sjedi gorila koji ima trista kila? Sjedi đe oće. Zašto ne priča? Zato što mu ne treba da priča.
Ako stalno iznosi prijedloge, da Šmit poništi, da ovi ovo, da oni ono… Republika Srpska slabi svoju poziciju.
Poništićemo zakone ako Šmit poništi… To je samoubistvo.
Zadužili ste državu. Ne možete je razdužiti.
Drugo, ako stalno iznosi prijedloge i uslove za „povratak“, Republika Srpska samu sebe proglašava krivom. To je politička nezrelost.
