Piše: Rajko Vasić
Iako to sa njima nema nikakve veze.
Situacija koju je kreirao USAID u BiH, uz pomoć drugih štiftova, štandova i šrotova, pogodovala je opstajanju SDS-PDP lišaja. Jednoj grupi njihovih lidera, odgovaralo je stanje tavorenja u broju glasova ili zavaravanja pobjedama u Banjaluci i Bijeljini, koje nikakve veze nemaju ni sa Srpskom demokratskom strankom, ni sa Partijom demokratskog progresa.
Pod plaštom tih para koje je u četiri godine stukao USAID u BiH, govori se o četiri stotine hiljada dolara, dakle, blizu milijarde maraka, SDS i PDP su mogli da vode politiku koja nema nikave veze sa Srbima i Srpskom, sa njihovim biračima, sa glasovima koje su dobijali. Uvijek ima neka zaštita.
Nu.
Taj put ima kraj, uvijek vodi strmu, do gliba iz kojeg nema izlaza.
Sada su pod plaštom „Trojke“. „Trojka“ je čaršijska varijanta sokačke varijante SDA. Takođe unitaristički generator.
Znajući da će do opštih izbora činiti još neartikulisanih, nepolitičkih i nenacionalnih poteza i akcija, SDS i PDP će potpuno ostati bez biračkog tijela. Spašće na one koji su protiv vlasti i protiv SNSD-a. A nisu ni za koga.
Djelovanje SDS i PDP je potpuno protiv Republike Srpske. Otkako je SNSD pobijedio 2006, konglomeratorijum SDS-PDP nije ništa učinio za Republiku Srpsku.
Simbol njihovog djelovanja je pristanak da se otme četvrti delegat SNSD-a. To je direktno slabljenje pozicije Republike Srpske. Ako optužuju SNSD za kriminal, korupciju, propast, u Republici Srpskoj… otimanje četvrtog, izvučenog iz gaćica Suzane Mančić, ne može se podvesti pod tu farsu i fasadu.
SDS-PDP konglomeratorijum otvoreno radi za Saraj-Čador i unitarnu BiH. Lista za pravdu i red uglavnom budalaše.
Oni su izdajnici Republike Srpske. To mora svaki dan da se izvikuje.
Birači su inertni, to je njihova klasična osobina, svuda, i još PDP gledaju kroz Demokratski progres, a SDS kroz Radovana Karadžića. Kojeg taj SDS jedva smije da pomene.
