Piše: Rajko Vasić
Iako izgleda kao baba koja se češlja.
Neshvatljiva politička pojava.
Neki amalgam Belog Preletačevića, Vojislava Šešelja i Parade Ponosa.
Lagumdžijin otpadak i isprdak pretvroio se u političkog monstruma, uzurpatora cijelog hrvatskog političkog puka, zagađivača Bosne i Hercegovine, ali nije pao daleko od klade.
Komšić je, u svom jezgru, unitaristički projekt.
U vezi sa cijelim slučajem, slučaj „Komšić“, zanimljive su dvije stvari:
- Kako Komšić i njegov strančuljak opstaju na političkoj pozornici? Ko to finansira, ko hrani, ko oblači?
- Kakva je politička svijest muslimana koji glasaju za Komšića?
Iako su to krupna pitanja, odgovori su laki i jednostavni.
Pola političke scene u BiH je indukovano. To stvaraju i konotrolišu službe i tajni operativni centri.
A muslimani, pošto nisu nacija niti imaju ikakav nauk od političkog zanata, vežu konja đe im odža kaže.
Željko Komšić je proizvod dva faktora:
- Hrvatske političke mlitavosti.
- Muslimanskog unutarizma.
Hrvati su u ratove raspada krenuli sa muslimanima protiv hrišćana. Poslije ratova, pokazali su se kao politički organ u ladnoj vodi.
Hrvati su se tokom rata prepustili Zagrebu i širim geopolitičkim krojačima Balkana.
Poslije rata su državu Federaciju BiH prepustili sarajmuslimanima.
Tako im se rodio Komšić.
Muslimanski unitarizam neprestano traži načine da prebriše Srbe i Hrvate u BiH. To je klasični teritorijalistički nacizam.
Komšić im se javio kao veoma dobra krpa za to brisanje.
Sada se on i njegov strančuljak, na osnovu venecijanskog Kruga 99, obrušio opet na Hrvate i na izbor hrvatskog sudije Ustavnog suda.
Dakle, on, koji je četiri puta biran u ime Hrvata, protivi se hrvatskom sudiji Ustavnog suda. Za tako nešto treba biti orgomna budala. I lišen svih mogućih obzira.
Dejtonski razlaz je jedini spas za Bosnu i Hercegovinu.
Da ima pameti, BiH bi se razišla prije nego što Rusija satare neonancizam Zapada u Ukrajini.
