Dušanka Zorić, kćerka Ljubana Jednaka, jedinog preživjelog iz ustaškog pokolja u glinskoj crkvi 1941. godine, koji je u starijoj životnoj dobi preživio i „Oluju“, izjavila je da je ganuta inicijativom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da jedna ulica u Beogradu ponese ime njenog oca, te dodala da bi njegovim potomcima bilo drago da on postane dio kelektivnog sjećanja srpskog naroda.
Ona je zahvalila Vučiću što je sudbini njenog oca posvetio posebnu pažnju na obilježavanju Dana sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u vojnoj akciji „Oluja“ i navela da još čuva očevu bijelu košulju, koju su pripadnici hrvatske paravojske. 1991. godine izrešetali u ormaru pucajući u njegovu kuću.
– Mi Ljubanovi potomci, posebno njegovih četvoro unučadi, s ljubavlju i pažnjom čuvamo uspomenu na njega, ali nam je drago da on postane i deo kolektivnog sećanja našeg naroda – rekla je Zorićeva za „Večernje novosti“.
Prema njenim riječima to je posebno važno, zato što se u Hrvatskoj i Glini,kao i u hrvatskim medijima posljednjih godina anulira postojanje Ljubana Jednaka i govori da je on izmišljen kao i njegovo svjedočenje o strašnom pokolju Srba u crkvi Presvete Bogorodice u Glini u julu 1941. godine.
Zahvalnost na inicijativi izrazio je i Ljubanov unuk – Srđan Jednak koji je ocijenio da je zbog svega što je doživio jasno da njegov djeda paradigma stradanja Srba u Hrvatskoj.
– Jedini je preživio pakao pokolja u crkvi. U Glini je živio 54 godine stotinak metara od mesta gde su ga klali da bi 1995. godine dočekao da bude prognan sa svog ognjišta. Ali, uz sve te nedaće imao je veliko srce, bio je čovek pomirenja, volio je i cenio dobre ljude bez obzira na veru i naciju. Zato je cela naša porodica zahvalna što ga srpski narod i Srbija neće zaboraviti i što je oni dio sećanja svih nas – rekao je Jednak.
Ljuban Jednak bio je nosilac partizanske spomenice i glavni svjedok na suđenjima Alojziju Stepincu i Andriji Artukoviću.
Kada je preminuo SUBNOR je tražio da bude sahranjen u Aleji zaslužnih građana, ali su tadašnje beogradske vlasti to odbile.
Ove godine navršilo se 80 godina od najsvirepijeg i najmonstruoznijeg pokolja srpskog naroda na teritoriji nacističke NDH u Drugom svjetskom ratu.
Ustaše su u noći između 28. i 29. jula i 4. i 5. avgusta 1941. godine u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice, ubile oko 1.700 ljudi.
Ljuban Jednak je uspio da izbjegne smrt tako što se sakrio ispod leševa, a ustaše su ga, misleći da je mrtav, bacile u jamu.
Ustaše su uskoro otišle po još mrtvih, a jamu ostavile nezatrpanom, a taj spasonosni trenutak Ljuban i još jedan preživjeli su iskoristili i uspjeli da se izvuku i pobjegnu.
Ljubana je narednog dana pronašao ujak, a njegovog sapatnika iz jame ustaše su kasnije uhvatile i ubile.
Poslije rata Ljuban je nastavio da živi u Glini, sve do avgusta 1995. godine, kada je ponovo započeo progon i stradanje Srba u hrvatskoj akciji „Oluja“ i u koloni izbjeglica došao u Srbiju gdje je i preminuo.
Samo četiri dana prije nego što će se naći u koloni, Jednak je u Glini primio Orden Svetog Save prvog reda od tadašnjeg patrijarha srpskog Pavla, a patrijarh ga je pred svim prisutnim poljubio u ruku.
