Sve što se u posljednje vrijeme dešava biće jednog dana iza nas. Treba samo strpljenja da se prebrodi uvezena kriza i izdrže svi pritisci koji se vrše na Srpsku. Kaže ovo u intervjuu za Glas Srpske predsjednik Vlade Srpske Radovan Višković navodeći kako su ljudi sa ovih prostora pokazali da znaju da se izbore sa svim nametnutim nedaćama pa će tako i sa ovim novim.
Intervju prenosimo u cijelosti:
– Moramo da dijelimo sudbinu zemalja EU s kojima smo ekonomski povezani. Danas ima velike probleme i nekada moćna Njemačka. U čitavoj toj nesreći naša je sreća što smo mali. Imamo malu ekonomiju, koja se mnogo lakše može prilagođavati svim tim globalnim potresima. Nažalost, u posljednje vrijeme izloženi smo i raznim političkim pritiscima sa strane koji imaju za cilj nestanak Srpske. To znači i nestanak srpskog naroda na ovim prostorima. Vjerujem da ti moćnici koji namjeravaju da nas unište nisu očekivali da ćemo preživjeti sve ove godine. Kada su kreirali Dejtonski sporazum smatrali su da smo prolazna kategorija koja će se utopiti u unitarnu BiH. Ali do toga nije došlo. I da nema ovih novih pritisaka i ataka na nas, mi bismo zaista lagodno živjeli, jer nas ima samo oko milion, a raspolažemo sa mnogim i vrijednim prirodnim resursima, koji su zapeli za oko tim istima koji nas danas pritišću zavrćući sve finansijske ventile. Ali imamo mi i dosta prijatelja koji su spremni da nam pomognu. Teško jeste, ali izdržaćemo. Preživjećemo, baš kao što smo i do sada. Ljudi ne treba previše da brinu. Neka čuvaju porodicu, koja treba da bude temelj ovog našeg društva – istakao je Višković.
Američko Ministarstvo finansija nedavno je uvelo sankcije i pojedinim preduzećima iz Srpske. Koliko to može uticati na ekonomsku i finansijsku situaciju? Da li je budžet stabilan?
VIŠKOVIĆ: Stabilan je i redovno se izvršavaju sve zakonske obaveze. Da li ove sankcije utiču na nas? Sigurno, a prije svega na preduzeća koja su se našla na američkoj crnoj listi. Ovo je najdirektniji udar na obične ljude, radnike, koji nemaju nikakve veze sa politikom, odlukama i zakonima koji se donose, a što je bio povod za uvođenje raznih sankcija. Radi se o klasičnom pokazivanju gole sile, mišića. Često smo mogli da čujemo od američkog ambasadora u BiH da sankcije nisu usmjerene protiv običnih ljudi. Ali, šta ćemo sa oko 1.000 radnika kojima je na ovaj način ugrožena egzistencija, jer su ostali bez posla i ličnih primanja. Šta ćemo s njima? Šta su ti ljudi krivi? U ovoj zemlji postoje zakoni, sudovi i tužilaštva, te ako je neko za nešto kriv, postoje mehanizmi da se oni sankcionišu. I znaju to u američkoj ambasadi. Namjerno udaraju po običnom čovjeku. Ako neko atakuje na Republiku Srpsku i njen budžet, ali i institucije, na taj način atakuje i na ljude koji ovdje žive. Ako, uslovno rečeno, ne bi bilo Vlade ili Narodne skupštine, gdje će oni onda ostvarivati svoja prava. U Sarajevu? I to je nešto što naši građani treba da razumiju. Često se može čuti kako neki po kafanama i raznim kuloarima pričaju da im je dosta ovog prepucavanja i svađanja sa strancima i ljudima iz FBiH te da bi trebalo sjesti i dogovoriti se. Ali nije problem na našoj adresi, dogovor na nivou BiH je moguć samo ako ide na štetu Republike Srpske, njenih institucija i ustavom zagarantovanih prava. Ima li Republika Srpska taj komoditet? Odgovor – šta bi onda bilo sa boračkim dodatkom, platama i socijalnim davanjima, ali i poljoprivredom, šumama…. Na kraju krajeva, do nesrećnog bratoubilačkog rata na ovim prostorima došlo je upravo nakon pokušaja centralizacije zemlje, odnosno pokušaja namještanja volje jednog naroda drugima u BiH. Sada nam se nameće ta ista priča, koja u temelju ruši Dejtonski mirovni sporazum. Želi se srušiti sve ono na čemu je građen mir u posljednjih 30 godina. Političke vatre su ponovo upaljene prije pet, šest mjeseci, a sve se poklopilo sa dolaskom Džejmsa O’brajena u Sarajevo. On je prilikom posjete Fakultetu političkih nauka okupljenim političarima i zvaničnicima iz FBiH doslovno poručio: “Čega se vi bojite, kada imate nas iza leđa”. Nedugo nakon toga sve je kulminiralo u BiH.
Koliko ovu situaciju dodatno može zakomplikovati i dolazak Aleksandra Kasanofa, koji je dobio zadatak da zamijeni Gabrijela Eskobara. Radi se o licu koje je nagrađeno zbog zasluga koje je imalo u vezi sa organizovanjem ukrajinskog Majdana?
VIŠKOVIĆ: Od naših građana ne želim ništa kriti te moram reći da Republika Srpska puno polaže u američke izbore, odnosno njihove rezultate, da bi konačno u toj zemlji bila uspostavljena administracija koja će na jedan korektniji način odnositi ne samo prema Republici Srpskoj, već i srpskom narodu. Da li se iko ikad zapitao kako je našoj braći na Kosovu, koje protjeruju sa vjekovnih ognjišta. Upada se i blokira rad svih institucija. I zapadne zemlje na sve to ne reaguju. Da li je to demokratija? Opet se vraćamo na pitanje šta će biti sa običnim ljudima. Njima se šalje direktna poruka – pakujte se i idite. Nestanite sa ovih prostora. Zašto pravim ove paralele pa zato što bi u tom nekom mračnom scenariju koji kroje i osmišljavaju ti moćni bila još gora situacija na prostoru BiH, ako bi se ne daj Bože, urušila Republika Srpska. Jedan broj ljudi vrlo često kaže, “ma pustite vi Republiku Srpsku, dajte da vidimo od čega se živi”. Oni, svjesno ili ne, zaboravljaju da se živi od slobode, koju nam garantuje Republika Srpska. Možete imati najbolje radno mjesto na svijetu, ali ako nema slobode, ono vam neće vrijedjeti ništa. Bez obzira na to da li se u vezi sa nečim slagali ili ne, drugačije mislili ili pripadali različitim političkim opcijama, crvena linija svima treba da bude odbrana Srpske i njenih institucija. Nažalost, postoji jedan broj političkih subjekata koji su spremni da je žrtvuju, radi nekih svojih interesa.
Da li se mogu povući paralele između ovog što danas radi američko Ministarstvo finansija sa konstantnim opstrukcijama koje se vode na nivou BiH, a koje se odnose na blokade velikih infrastrukturnih projekata, posebno u elektroenergetskom sektoru?
VIŠKOVIĆ: Apsolutno, sve vrijeme o tome i govorim. Bio sam prisutan na nekim od zajedničkih sastanaka kada politički lideri iz FBiH koji čine vlast na nivou institucija BiH postignu s nama konsenzus o nekom važnom pitanju, a onda jedan telefonski poziv iz neke od inostranih ambasada mijenja sve. Sve pada u vodu. I to je nešto što se vrlo često dešava. Jednostavno se od strane pojedinih inostranih centara moći ne dozvoljava bilo kakav dogovor unutar BiH, a koji bi ovu zemlju vodio naprijed. Oni na BiH gledaju kao na pokusnog kunića, iako su im usta stalno puna demokratije, međunarodnog prava i sloboda.
Pojavile su se i informacije da se Republici Srpskoj čak ne dozvoljava ni da povuče novac iz inostranstva. O čemu se tu radi?
VIŠKOVIĆ: U dijelu javnosti se pravi velika fama zbog toga, da se navodno radi o nekakvom pranju novca, stečenom na ovakav ili onakav način. Istina je da Republika Srpska ima prijatelje koji su spremni da joj pomognu, ali im se to ne dozvoljava. Zapadne zemlje upravljaju SVIFT-om u BiH. Na taj način one blokiraju ulazak novca u Srpsku sa bilo koje adrese u svijetu. Zar to nije otvoreni atak na sve ljude, borce, penzionere, radnike, sve one koji se finansiraju iz budžeta, koji nije vlasništvo političara, zvaničnika, već građana.
Da li je onda njihov krajnji cilj da Vlada Srpske bude dovedena u poziciju da ne može isplaćivati plate i penzije, da bi bio izazvan bunt kod ljudi?
VIŠKOVIĆ: Bili smo svjedoci mnogih obojenih revolucija širom svijeta. Jedna od njih bila je i u Ukrajini. Šta je danas ostalo od te zemlje. Vodi se jedan bratoubilački rat. Ali one koji su tu zemlju doveli u tu poziciju nije briga, a pomoć im se ogleda u slanju novih i većih količina oružja.
Kako se u sve ovo uklapa i pokušaj osporavanja Zakona o imunitetu?
VIŠKOVIĆ: Bošnjački političari sve rade u dogovoru sa inostranim faktorom. Ustavni sud BiH je odavno izgubio svaki smisao svog postojanja. Oni ne štite Ustav, već interese jednog naroda. I to ne postoji nigdje na zemaljskoj kugli, osim kod nas. Druga stvar – da li je normalno da u zemlji koja pretenduju da postane članica EU, u Ustavnom sudu BiH sjede strane sudije, koje su alatka za obračun sa Srpskom.
Naravno tu je i pitanje imovine, očekujete li da i ono opet bude aktuelizovano, odnosno da se pokuša oduzeti Srpskoj?
VIŠKOVIĆ: Upitao bih sve, kako to da je ovo pitanje postalo sporno tek nakon 30 godina. Kako to da imovina nije bila sporna tokom privatizacije državnih preduzeća. BiH nema svoju imovinu, ona pripada entitetima. Danas se to pokušava negirati pa ih ja onda pitam da li su onda legalne sve odluke koje su donošene u protekle tri decenije. Šta ćemo sa odnosom između entiteta 51-49. Šta ovi brojevi predstavljaju? Vazduh? To je prostor, odnosno teritorija koja je raspodijeljena između dva entiteta. Mi nikada nismo potegli pitanje kako je to Britancima dodijeljena koncesija u Varešu, to je pravo FBiH. Da li je sve urađeno u skladu sa zakonom, to je druga stvar, i nas to ne interesuje. Interesantno, kada je donošena ta odluka o dodjeli koncesije, predstavnici inostranih ambasada su je podržali. To isto pravo nama se osporava. Kada zajedno sa Srbijom želimo graditi HE “Buk Bijela”, onda je to veliki problem. Da je kojim slučajem donesena odluka da se ovaj projekat dodijeli nekoj njemačkoj kompaniji, vjerujem da bi svi ućutali. E to su ti dvostruki aršini. Pitanje imovine jedno je od glavnih da bi bio osporen naš suverenitet. Mnoge azijske i afričke zemlje riješile su se kolonijalizma. Znamo ko su bili kolonijalisti – upravo moćni o kojima sve ovo vrijeme pričam. Naš prostor je bogat mnogim vrijednim prirodnim resursima. Oni su im zapeli za oko. Imamo vodu, šume, plodno zemljište, vrijedne ljude, ali i razne rude i minerale, za kojima danas vapi čitav svijet.
Da li tu mislite i na litijum?
VIŠKOVIĆ: Litijum je ruda današnjice. Kada se govori o ovoj temi, uvijek ću poštovati struku i nauku. Ako oni kažu da se može obezbijediti zdrava i ekološki prihvatljiva eksploatacija – onda nemam ništa protiv. U tom slučaju zašto bježati od takve dobre prilike za privredni razvoj. Ako bude utvrđeno suprotno, da je iskopavanje litijuma štetno, onda ne vidim ko bi normalan podržao taj projekat. Nažalost u dijelu naše javnosti je kada je riječ o litijumu dignuta bespotrebna medijska prašina. Do sada niko nije podnio bilo kakav zahtjev za dodjelu koncesije. Tačka. Ali, to i dalje ne sprečava pojedince da od toga prave političku i štetnu priču. To je neozbiljno i neodgovorno. Pustimo prvo struci da da konačnu riječ pa onda možemo polemisati. Manimo se jeftinog populizma.
Maligni uticaj
Kada se žele osporiti određeni projekti, ali i napraviti određeni alibiji za neke naredne poteze protiv Srpske, pominje se i navodni ruski maligni uticaj na ovim prostorima.
VIŠKOVIĆ: To je bio jedan od glavnih izgovora zbog kojeg nam se više od deset godina osporava izgradnja kraka gasovoda “Turski tok” kroz Srpsku. Volio bih da mi neko objasni – šta je u ovom slučaju maligni uticaj. Kako to da im ne smeta, pa čak ni inostranim ambasadama u Sarajevu, da se griju ruskim gasom. Možda je iz njihovog ugla gledano maligni uticaj kada vam neko nešto prodaje po nižim cijenama, a pri tome se kao opcija nameće daleko skuplji američki gas. Da li je to doprinos razvoju BiH?
