
Izaslanik predsjednika Republike Srpske Sanja Vulić istakla je da je „Sijekovac jedan u nizu naših oltara, naše pravedne borbe i bitke za opstanak na vjekovnim ognjištima“.
– Zato i ovom prilikom odajemo duboko poštovanje i žal za žrtvama i njihovim porodicama, i poručujemo da nam te žrtve ne dozvoljavaju da zaboravimo, niti da posustanemo u borbi za pravdu i našu Republiku Srpsku – naglasila je Vulićeva u Sijekovcu kod Broda, na obilježavanju 33 godine od zločina nad srpskim mještanima koji su počinile hrvatske snage.
Pozdravivši sve prisutne na obilježavanju 33 godine od ovog monstruoznog zločina u ime predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, Vulićeva je podsjetila da su u rano proljeće, na današnji dan 1992. godine, u popodnevnim časovima, jedinice regularne hrvatske vojske, Zbora narodne garde (ZNG) i paravojne formacije HOS forsirale su Savu i upale u mirno selo koje ni u snu nije očekivalo ovakvo zlo.
– Na kućnom pragu je mučki ubijeno devet ljudi, a žrtve koje su likvidirane bačene su licem na zemlju. Niko od njih nije bio ni naoružan, niti je pružao bilo kakav otpor. Svi su bili civili, mještani, koji su mirno sjedili u svojim kućama ne sluteći kakvo zlo im se sprema – istakla je Vulićeva.
Ona je navela da su ubijeni Jovo Zečević, Milan Zečević, Vaso Zečević, Petar Zečević, Mirko Radanović, Luka Milošević, Dragan Milošević, Željko Milošević i Sreto Trivić.
– Strahovlada zločinaca nastavljena je pljačkom i paljenjem 50 srpskih kuća,a preostali stanovnici su zatočeni u osnovnoj školi, koja je bila nijemi svjedok brutalne torture – naglasila je Vulićeva.
Ona je podsjetila da je do oslobođenja Sijekovca u oktobru 1992. godine mučki ubijeno još najmanje 11 nedužnih civila i uništena mjesna crkva Ognjene Marije.
– Sijekovački zločin je ispaštao samo jedan krvnik, Zemir Kovačević, koji je pred antisrpskim Sudom BiH za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, direktno ubistvo dva čovjeka, pljačku i zlostavljanje dobio deset godina zatvora – rekla je Vulićeva.
Ona je ukazala da je Sijekovac po mnogo čemu paradigma građanskog rata u BiH devedesetih godina – po tome ko je bio žrtva, a ko napadač, ko je bio agresor, a ko je ubijen na kućnom pragu i po tome ko je i koliko odgovarao za zločin, raspirivanje mržnje i rata.




